Židovska ‘bolest’ dobrano je zahvatila zapadni dio kršćanstva (7.tj.k.g. čet.)

***********

Jak 5, 1-8: Globalizacija u Rimskom carstvu ostavlja traga na životu prve kršćanske zajednice. Naime, Židovi su bili dijaspora 430 godina u egipatskom ropstvu. Veoma su dobro organizirani i postali su jak unutarnji destabilizirajući faktor. S njihovim izbavljenjem, ostale su trgovačke veze, jer nikada povratak nije moguć u cijelosti. To će se vidjeti u vrijeme djelovanja proroka Jeremije u sedmom stoljeću prije Krista, kada njega ubijaju proegaptski Židovi. Nova dijaspora u dva navrata ‘Babilonskog ropstva’ ostavlja još više traga. I u takvim okolnostima, mnoštvo se Židova snašlo, jer već imaju dobro uvezane trgovačke kanale, što se osobito vidi u vrijeme djelovanja kraljice Estere. S grčko rimskim prodorima prema Istoku, otvorila su se vrata za nove trgovačke putove, što se vidi iz Djela apostolskih. Vidno je kako apostol Pavao svuda nalazi sinagoge i one koji su pripadali višem društvenom sloju, a bili su Židovi. U prvom stoljeću prije Krista u samom Rimu bilo je trinaest sinagoga, što dovoljno govori o ekonomskoj dobro organiziranoj židovskoj dijaspori. Ako k tome dodamo potpuno ukidanje države Izrael 70 godine poslije Krista, Židovi će sve do 1948. g. biti dijaspora svuda po svijetu.
U Drugom svjetskom ratu osobito su vidljivi problemi, te i takve globalizacije. Zato apostol Jakov, jeruzalemski biskup, vidi kao problem bogaćenja za kršćanstvo, jer ono predstavlja posebnu opasnost stvarajući lažni osjećaj sigurnosti. Takvi kršćani bili bi sve više osamljeni i hladni prema onima koji su, i gladni, i žedni. Zato Jakov želi podsjetiti kako iskrivljena ljestvica vrednota udaljuje kršćanina, i od Boga, i od čovjeka. A Bog to vidi i sudi. Isus je ovu temu predstavio u slici ‘ludog bogataša’ kojemu Bog govori: „Bezumniče! Još noćas zaiskat ću dušu od tebe.“ A bogataš, napunio žitnice za godine mnoge.
***********
Mk 9, 41-50: Isusove su poruke jasne: Plaća i nagrada od Boga ide onima koji su žednom dali samo čašu hladne vode u ime Krista. S druge strane, osuda onima čiji život jest javna sablazan. Živjeti život ugađajući samo tijelu, takav zemaljski život u Božjim očima nje pravi život. To nije pravi život za one koji Isusa slijede. Pravi je tek onaj koji je vječan. A njega se može baštiniti i primiti već ovdje na zemlji. Uredno kršćansko vladanje uvodi kršćanina u Put, koji po Isusu i Duhu Svetom postoji, a on vodi Ocu. Isus jasno vidi potrebu obraćenja, globalizacija zla postoji. Takve muke nisu vječne samo u paklu nego i na zemlji, pokušavaju biti vječne.