Zašto oholost i beskorisno bogatstvo uvijek bivaju poraženi?  (XX.tj.ut.)

Ez 28, 1-10: Danas čujemo Ezekijelovo proroštvo o padu grada Tira (države). Tir je grad smješten na istočnoj obali Sredozemnog mora kao najveća pomorska luka toga vremena. Gradili su je Feničani. Njegove kolonije bile su posvuda. Grad je stoljećima vladao pomorskom trgovinom. Njegovi su trgovci putovali od Indijskog oceana pa sve do gradova današnje zapadne Europe. Glavna roba bila je egipatsko žito. Grad je namakao veliko bogatstvo. I samog kralja Davida opskrbili su drvetom i majstorima za gradnju kraljevske palače. Grad je nekoliko puta padao u ruke neprijatelja (722- Asirija, 701-upada Sanherib, propašću Asirije grad je ponovo ojačao i stekao moć, da bi 586 konačno došli Babilonci i sve opljačkali. Tir se nije dugo smijao nad sudbinom pada Jeruzalema. Nakon pada Jeruzalema, babilonski kralj Nabukodonozor, samo par mjeseci kasnije opsjeda grad Tir trinaest mjeseci. Bio je to bogat plijen. Grad inače leži na podnožju libanonskih planina i imao je najbolje prirodno pristanište jer je glavni dio grada sagrađen na otoku. Bio je to grad pojam za svakovrsno bogatstvo, a osobito su bili svjetski čuveni predmeti od stakla i skrleta. Prorok Ezekijel piše o dragocjenom blagu koje se ističe ljudskim umijećem i materijalnim dobrima odasvud donesenim. Ali prorok nagovješćuje kako će grad biti zbog oholosti njegova kneza-kralja uništen, jer se knez bogom zove. Tir i Sidon su postali biblijski simboli poražene oholosti i beskorisnog bogatstva. Za Proroka je važno kako će Jahve i pred poganskim narodima očitovati svoju svetost. Narod je svojom nevjernošću i previše profanirao ime svoga Boga, ili kako prorok obično završava svoja proroštva riječima: „da znadu da sam ja Jahve“ . Konačni cilj Božjeg zahvata jest upoznavanje i čašćenje Jahve od strane onih koji ga još nisu poznali ili ga ne poznaju onako kakav on stvarno jest.

Mt 19, 23-30: Današnje evanđelje nastavak je slijeda Isusovih poruka kada je u pitanju: Kome pripada kraljevstvo nebesko. Nakon jučerašnjeg dijaloga između Isusa i bogatog mladića, danas Isus upozorava na opasnost koja može prijetiti od bogatstva. Drugim riječima, iako Židovi drže da je bogataš prijatelj Božji i da će se najprije on spasiti, Isus na to pravi usporedbu „deve i iglenih ušiju“.A iglene uši su mala vrata samo za pješake na ulazu hramskog predvorja, a ne za visoke deve. Za same apostole ovakav stav postaje problem, stoga pitaju: „Tko se onda može spasiti?“, i drugo pitanje postavlja Petar: „Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?“ Prvom pitanju Isus pridodaje božansku istinu: „Bogu je sve moguće!“Na drugo pitanje Isus odgovorom ukazuje na veliki preporod koji će duhovno početi njegovim uskrsnućem i njegovom vladavinom u Crkvi. Drugim riječima tada tražite svoju duhovnu nagradu, koja pogotovo neće izostati u vječnom životu i drugom dolasku Sina Čovječjeg.