Teologija otkrivenja u službi je teologije nasljedovanja Isusa (XXXIII.tj.pon.)
Otk 1, 1-4; 2, 1-5: Jutros čitamo knjigu Otkrivenja. Pisac knjige je apostol Ivan. Ivan je dobrano odmakao u godinama, i knjigu piše skoro na prelazu u drugo stoljeće kršćanstva. Ostalim apostolima mučeništvo je već skončalo život, a njega je Providnost kao najmlađeg uščuvala za svjedočanstvo i otkriće djela koje apostoli učiniše snagom Kristovog Duha. Svjedok je mnogih progona i mučeništva prvih kršćana u mnogim područjima rimskog imperija. Najteža progonstva su bila za cara Nerona kada su mučenički pogubljeni (64.) sv. Petar i Pavao. Gotovo u istom scenariju odvijaju se progoni kršćana za cara Domicijana (81-96.). Apostola Ivana progoni su zatekli na službi biskupa u Efezu. Kao predvoditelj velike i revne kršćanske općine (biskupije), biva uhićen i prognan na otok Patmos u Egejskom moru. Na tom malom otoku Ivan je doživljavao razna viđenja koje je zapisao u knjizi Otkrivenja. Knjigu je uputio kršćanima svih vremena, s posebnim naglaskom na sedam crkava u Maloj Aziji. To su bile Crkve (biskupije) u: Efezu, Smirni (Izmir), Pergamu (Bergam), Tijatiri (Akisar), Sardu, Filadelfiji (Alasehir) i Laodiceji. Ivan dok piše, rado se služi brojem sedam: 7 pečata, 7 trubalja, 7 svijećnjaka, sedam zvijezda itd.) On daje tom broju smisao punine i savršenstva. Glavna je tema i motiv pisanja knjige, Isus, kako u samom početku i stoji „Otkrivenje Isusa Krista“. Isus skida veo s budućih događaja i otkriva ih Ivanu, da bih Ivan mogao shvatiti. Krist je tu, i boravi usred svoga naroda u svojoj moći i slavi kao gospodar života, smrti i ljudske sudbine, stoga, Crkva nikada nije sama ili napuštena. Otkupljeni kršćani postaju izabrani narod, kraljevsko svećeništvo kojeg predvodi i snažno drži u svojoj ruci Isus Krist. Ivanove poruke u Knjizi Otkrivenja idu ciljano kao ohrabrenje kršćanima diljem svijeta dok bjesne progoni i mučeništva. U isto vrijeme, apostol Ivan, proriče slom progoniteljskih snaga, te konačnu pobjedu Krista i svetih mučenika.
Lk 18, 35-43: Upravo onako kao je Isus dao apostolu Ivanu moć da pogleda dobro u prošlost, sadašnjost i budućnost, tako danas u Evanđelju, Isus, daje jerihonskom slijepcu da progleda i vidi ono što drugi ne vide kod zdravih očiju. On Isusa pozdravlja: „Isuse, Sine Davidov, smiluj mise!“. Ovo je mesijansko otkrivenje Isusa, Isusa koji je duboko ukorijenjen u kraljevsko rodoslovlje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Ozdravljeni ne samo da priznaje Isusa kao Gospodina i Sina Davidovog, on slavi Boga i slijedi Isusa. Teologija otkrivenja je u službi teologije nasljedovanja Isusa.