Susret s Bogom bio je dirljiv – Sv. Ilija, prorok

********
1 Kr, 19, 4-9. 11-14: Nakon što je Ilija na brdu Karmelu doživio snagu Božje prisutnosti naspram Baalovih poganskih svećenika gdje je pokazana Božja odsutnost, Ilijina žrtva bijaše na očevid mnoštva na čudesan način prikazana i spaljena. Tada se narod vratio vjeri Ilijinoj, ali nažalost ne za dugo. Ilijina pobjeda bila je kratka vijeka, jer na nj se sručio bijes kraljice Izabele.Ona još uvijek vedri i oblači. Ponovo je morao pobjeći u pustinju. Dugo je dugo putovao dok nije klonuo shrvan bijegom i gonjenjem. Došla je teška duhovna i tjelesna napetost. Ilija je u teškom grču i potištenosti, strahu i razočaranju. Gotovo je poželio umrijeti. Reče: „Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju jer nisam bolji od otaca svojih!“ Zatim leže i zaspa ne hajući ni za što. Ali gle, anđeo ga Gospodnji probudi, naredi mu da jede i da hoda napominjući mu da je pred njim još dug put. Trebao je, naime, stići sve do brda Horeba, brda na kojem je Bog u prisutnosti Mojsija, uspostavio svoj Savez s izabranim narodom. Kad je stigao na označeno mjesto, Bog mu se objavio: Ali ne kroz one silovite prirodne pojave u kojima ga je prorok navikao zamišljati, nego mu je prozborio u šapatu laganog lahora, koji označava prisnost i blagost Božjeg djelovanja. Susret s Bogom bio je dirljiv. Čuje Ilija riječi Jahvine: „Što ćeš ti ovdje, Ilija?“ On odgovori: „Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam sam, a oni traže da i meni uzmu život.“ Poruka je Božja jasna: Bog ne može biti uvjetovanonim što čovjek očekuje od njega, već naprotiv, on vodi i usmjerava povijest na način koji se ponekad ljudima čini odveć nepromišljenim. Na kraju toga iskustva, Bog, podsjeti Iliju da mora izabrati nasljednika: Elizeja. Ali to je novi put natrag dug 600 kilometara. Ilija se vraća po Božjoj uputi do grada Damaska. I Božje se djelo nastavlja dalje.

********

Lk 9,28-36: Nakon što je Isus prilično dugo djelovao u Galileji propovijedajući Kraljevstvo Božje gotovo u svim gradovima i selima, te nakon Petrove vjeroispovijesti o Isusu da je on Krist Pomazanik, Sin Božji, Isus povede trojicu apostola Petra, Jakova i Ivana na goru Tabor. Apostoli su sigurni da je Isus Mesija, stoga ga vjerno slijede ma gdje pošao. Na gori Tabor dogodilo se ‘Preobraženje’ kao nagovještaj onoga preobraženja u uskrsnuću Isusa, te uzdignuću u nebo. Tada se događa u Objavi nesvakidašnji događaj, jer uz Isusa su još dva lika. Što je redovit slučaj Trojstva još od susreta Abrahama s Božjim licem. Moguće je da se radi o dva anđela, a glas se Očev čuje s neba: Ovo je Sin moj ljubljeni…“ Ipak treba uvažiti i Petra koji u ovoj dvojici vidi Mojsija i Iliju. A u njima vidi sav Zakon i Proroke koji svjedoče za Radosnu vijest dolaska Mesije. Oni potvrđuju Isusovo proročanstvo o njegovoj smrti. I tada Bog sam potvrđuje da je Isus Mesija i prorok koga je davno obećao. Zato apostolima ne treba smetati Isusova smrt, jer ona je u predviđena u Providnosti Očevoj. Božje se djelo nastavlja dalje.