Prvo progonstvo Crkve nije bez Božjeg promisla (3.vaz.sr.)

************

Dj 8, 1b-8: Židovi nisu bili zadovoljni samo Stjepanovom smrću, nego su svoj bijes usmjerili prema cijeloj kršćanskoj zajednici. Bilo je to prvo progonstvo Crkve. Ipak apostoli su ostali u Jeruzalemu i pogreb Stjepanov obavili uz sve počasti. Progon se sručio na Židove grčkog jezika, kršćane koji su bili najudaljeniji od tradicionalne židovske pobožnosti. Kao i sve drugo, što je uz Isusa vezano, tako i progonstvo nije bez Božjeg promisla. Naime, učenici koji su se silom prilika morali razići po svem svijetu, sa sobom su nosili sjeme Riječi Božje. Njihov je izgon izgledao samo prividno kao poraz jer posvuda se po njima u novim krajevima razglašavala Radosna vijest, o Imenu Isusovu. Vijest se tako brzo širila. U naviještanju Radosne vijesti osobito se isticao đakon Filip. Napunio je cijelu Samariju Isusovim naukom. Njegove riječi pratila su mnoga čudesa, te je tako postigao veliki uspjeh. Mnoge je ozdravljao od bolesti tijela i duha. Nastupilo je najavljeno mesijansko doba.
*********
Iv 6, 35-40: Događaji koji su se nizali jedni za drugim, povukli su veliko mnoštvo svijeta da slijedi Isusa. Isusa se traži na sve strane. Isus čudesno hrani svijet s malo kruha. Isus je onaj koji može kad god zatreba nahraniti narod kruhom. Zbog toga su htjeli i zakraljiti ga. Mnogi nisu razumjeli o kakvom kruh Isus govori. Isusov govor o kruhu je kruh za gladne duše. On je darivalac i sam dar. On je kruh novoga života, onaj o kome ovisi naše puno opstojanje. Zato Isus želi da upoznaju pravi život. Život koji ističe iz Očeve ruke. Tako Isus sve svoje djelovanje povezuje s Ocem. On vrši volju Očevu. On je poslan od Oca, i tko vjeruje u njega ima život vječni. Mesijanstvo Isusovo je na djelu.