Dvadeseta nedjelja kroz godinu 2026-a 

Oduševila je Isusa. A što kaže Gospod? Čusmo kod Izaije.
„…Dom moj zvat će se Dom molitve za sve narode“ (Iz 56, 6-7)

Evo što  kaže i Psalmista u 67 psalmu:
„Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
obasjao nas licem svojim,
da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,
svi puci tvoje spasenje!
Neka te slave narodi, Bože,
svi nadi neka te slave!
Bog nas blagoslovio!
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!“
Ljudska zajednica nikada ne bi smjela izgubiti iz vida načelo jednakosti svih ljudi.
No borba za prestiž, borba za karijeru, neprestano podjarmljuje ljude.

• Svjedoci smo velike nejednakosti u svijetu.
• Ljudi se dižu jedni na druge.
• Uvijek je opravdanje rasa, narodnost ili interesni kapital.

Svakidašnje iskustvo govori o privilegijama, povlasticama, ili nad narodima koji dominiraju nad drugim narodom.

Sve su to pojave protiv Stvoriteljeve nakane.

Svi priznaju da su svi ljudi po rođenju jednaki i obdarenim od Boga istim ljudskim dostojanstvom. To je „Načelo demokracije.“
I to je neotuđivo prirođeno pravo svakog čovjeka.

• Ono je upisano u ljudsku narav.
• Svi se na isti način rađaju i dolaze na ovaj svijet.
• Svi jednako moraju proći kroz vrata smrti.

Uvažavajući mnoge razlike u nadarenosti i razliku spola, ali niti jedna razlika ne može izbrisati temeljni identitet – biti čovjek.

Gospodine! A gdje se izgubi čovjek?

Mt 15, 21-28: Današnje Evanđelje upravo o tome govori. Isus otvara vrata vjere koja iznutra iz srca dolazi, svim narodima. Izišao je iz svoje domovine u prostore Tira i Sidona. Isto će to i na istom mjestu učiniti Petar.
I gle, neka žena iz tih krajeva, kleči i viče: „Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!“ Dok Kananka, poganka, viče, Isus je zašutio. Tek sad se vidi kakve sve barijere u Novom zavjetu moraju biti srušene. Objavljeni Bog i vjera izabranog naroda privilegiji su samo Hebreja. Svi koji nisu u toj vjeri, zakonska je odredba, ne družiti se s poganima koji žive kao psi.
No, nije samo tu religiozna barijera, tu je i nacionalna barijera. Odakle god, i kamo god pošao, ne priliči kršiti odredbe. Isus zna za zakon koji postoji. Upravo njega treba srušiti i otvoriti vrata vjere svim narodima. 

            Na scenu stupa velika duhovna obnova. Dok apostoli Isusa upućuju na poziv da joj se smiluje, Isus šalje dvostruku poruku.

Prvo, znam za zakon koji kaže da ne priliči uzeti kruh djeci Božjoj i dati ga psićima.

I drugo, poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova. Jer takvog Mesiju Židovi čekaju.

Zato Isus otvara vrata vjere za sve narode i stavlja do znanja, gdje su, i kakve su prepreke koje, dragi moji učenici, moraju pasti.
Za takve korjenite promjene moramo i mi pasti. Moramo položiti svoj život.
A kakva je kultura života vladala prije nego što je Isus stupio na scenu.
Najbolje će to pokazati stanje grčke civilizacija koja prethodi uspostavi kršćanske civilizacije, a nju je najbolje opisao filozof Diogen.
Mrzio je korupciju i zavjere u svome društvu, pa je tako jednog dana izašao i hodao Atenom sa svijećom usred bijela dana govoreći “Tražim čovjeka”, smatrajući da u stanju u kojem je društvo tada bilo, nije bilo onog pravog čovjeka, već su svi bili podređeni trenutnom stanju koje pogoduje vladajućoj oligarhiji.
Aleksandar Makedonski ga je volio unatoč kritika koje je čuo na svoj način vladanja. Pita vojskovođa Diogena: „Što želiš da ti učinim?“ Diogen mu je odgovorio: „Samo mi se makni sa svjetla“.
Zanimljiv je potez Aleksandra Velikoga, nije zgazio malog čovjeka, Diogena, nego rekao:
„Kada ne bi bio ovo što jesam, bio bi Diogen.
Nešto se ovdje krupno vrti u velikim glavama, kao da znaju da su:

• u Božjoj zamisli svi su ljudi jednaki i po stvoriteljskoj i po otkupiteljskoj nakani.

Tako, ‘Vječnu napast’  čovjeka da bude nad drugima, Isus oštro osuđuje, ističući novu vrijednost služenja braći ljudima u današnjem Evanđelju.
Postojeći zakon ukazuje na nacionalnu i vjersku zatvorenost i zato
„ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima“. A Žena, poganka, odgovara: „Da Gospodine, ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara.“
Oduševila je Isusa, koji izgovara velike riječi i čini veliko djelo suprotno postojećem Zakonu: „O Ženo!“  “Velika je tvoja vjera!“
Ruši se cijela jedna civilizacija, a uspostavlja nova „Civilizacija ljubavi”.

Ovo nije moguće provesti na planeti Zemlji bez sveobuhvatne ljubavi prema svim ljudima.
Kako je samo narušeno pravo slobode savjesti ili pravo na život, na izbor zvanja, na rad i sl.
Grijeh sebičnosti ima dubok korijen.

• Grijeh je, kada razlike koje ne izlaze iz naravi čovjeka stavljamo na prvo mjesto.
• Tada nastaje zlo.
• Tada rušimo temeljne jednakosti  svih ljudi.
• Svaki takav čin vrijeđa Stvoritelja i nije blagoslov.

Kršćani su pozvani po svom kršćanskom poslanju očuvati temeljna ljudska prava.
No, slika svijeta je drugačija.
Crkva kao zajednica, osobito je pozvana da bude zajednica ljubavi.
Ali, i tu je slika drugačija..
Ovdje valja pogledati sebe i  oko sebe, riječ je često o sličnoj praksi života.

Zaključimo zbornom molitvom današnje nedjelje:
„Bože, onima koji te ljube pripravio si nevidljiva dobra. Daj nam smisao za pravu ljubav, da tebe u svemu i nadasve volimo te postignemo tvoja obećanja, koja nadilaze svaku želju.“ Amen!