Obitelj, Društvo, i Božji Zakon – stanje nije slavno (8.tj.k.g.čet.)

******

Sir 42, 15-25: Pisac Ben Sirah u svom prvom dijelu knjige želi usmjeriti slijednike Zakona prema Bogu, iskrenim srcem i strahopoštovanjem. Takve slijednike uvijek vodi ljubav u traženju dubina slave Božje, iz čega izvire štovanje Boga i posluh prema Bogu. Kada se ima tako izgrađena vertikala, horizontala ne može ne imati pravednosti, milosrđa, dobrohotnosti, darežljivosti… A sve su to krijeposti koje učvršćuju slijednika Zakona prema jednom dobrom odgoju u obitelji.
Drugi dio svoje knjige Sirah započinje hvalospjevom Mudrosti Božjoj koja se očituje u prirodi i u povijesti Izraela, a završava spjevom Božjoj dobroti.
Današnji ‘himan’ kojega čitamo u liturgiji dana teče ljupko i jednostavnim jezikom dok Pisac opisuje uzvišena čudesa koja izviru iz slave Božje – Otajstva Božjega. Od vidljive ljepote svemira u kojem se sve odvija prirodnom lakoćom i ljupkošću njegov pogled ponire u neophodne dubine ljudskog srca gdje se sučeljavaju osjećaji, a razlozi rasplinjuju. Evo kako On to kaže: „Izmjerio je dubinu bezdana srca ljudskog i prozreo sve tajne njihove… Kako li su divna sva djela njegova, kao sjajna iskra njihov je prizor. Sve to traje i živi dovijeka i u svakoj prilici sve je poslušno.“

***********

Mk 10,46-52:Prije nego bilo što napišemo o današnjem događaju koji je posljednji pred Isusov ulaz u Jeruzalem, moramo potvrditi slijedeće: Ponajprije, Markovo je Evanđelje najstarije i to su Isusove riječi koje navješćuje sv. Petar, a Marko ih bilježi. Marku je veoma stalo da rimska poganska sredina, za koju piše svoje Evanđelje, doživi Krista Isusa prvenstveno kao Sina Božjega. Stoga donosi jako puno Isusovih čudesa učinjenih upravo na putu prema Jeruzalemu. Na tom putu važan je i događaj Preobraženja, te prvi, drugi i treći navještaj Muke Isusove. Tu je i Petrova vjeroispovijest o Isusu. Isus je na tom putu iznio jako puna uputa učenicima, dotičući teme: ljubav prema bližnjemu, problem sablazni prema bližnjemu, a osobito u obitelji, opasnosti koje proizlaze iz ne poštivanja Božjeg Zakona. Isus tu postavlja i jasan stav o služenju, a ne vladanju nad drugima. Na kraju, Marko iznosi prizor iz jerihonskog kraja, gdje Isus liječi slijepog Bartimeja. Ovaj čovjek, koji je ustrajno vikao za Isusom da mu se smiluje dok su ga drugi ušutkivali, simbol je mnogih koji će doći Isusu i čuti: „Vjera te tvoja spasila“.