Četvrta vazmena nedjelja 2023.-a

Treći Vazmeni tjedan počeo je na kršćanskoj pozornici veoma burno.

S postupkom protiv sv. Stjepana razbuktali su se teški progoni Crkve.

Bio je to čovjek silan na djelu i mučeništvu.

On je pun milosti i snage činio velika čudesa i znamenja u narodu, izvještavaju Djela apostolska.

Ponavlja se ista scena na suđenju kao i kod Isusa:
„Čuli smo ga doista govoriti“.
Lažni svjedoci svjedoče, a on hrabro izjavljuje svoju vjeru u uskrslog Krista.
Prvi kršćani su izrazito nadahnuti evanđeoskim mjerilima i ciljevima koje Crkva živi i tumači.

Njih nije zaustavio nikakav ljudski obzir.

Za njih je Evanđelje poziv na svetost života.

To je divno predskazao Psalmista:

„ Pa nek se sastaju knezovi i proti meni govore. Tvoj sluga razmišlja o pravilima tvojim. Jer tvoja su svjedočanstva uživanje moje, tvoja su pravila moji savjetnici“.

Prolama se glas Svetoga Stjepana: „Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh“

Njegova svjedočenja i svjedočenja mnogih drugih kršćana, bila su potpuna izvršenja Božje volje.

Nije bilo pitanja: Što će tko reći?
Nego je mjerilo djelovanja : Što je rekao Isus?

Nakon Stjepanova mučeništva, započeo je progon kršćana u Jeruzalemu, a oni su se raspršili po drugim područjima.

Ove su okolnosti doprinijele da se Radosna vijest brzo proširila onima koji su kasnije upoznali Krista.

Usred teških progona, kršćani nastavljaju propovijedati Krista, umjesto da posustanu.

Djela apostolska izvještavaju: „Svaki su dan u Hramu i po kućama neprestance učili i navješćivali Krista Isusa.“

Okruženje je sve više neprijateljsko, a kršćani sve vedriji i radosniji.

Kao i apostoli, kao i Majka Isusova, kršćani su bili dostojni podnijeti pogrde za ime Isusovo.

Majka pod križem, spremna je na Križ sa Sinom.

Ono što je najvažnije, Isus nije daleko od njih.
Uz sve progone koje su trpjeli prvi vjernici izbila su nova obraćenja i na neočekivanim mjestima.
Savao kao zapovjednik rimske vojske, dobiva zapovijed da privede sve kršćane u području Sirije.
„I kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. Sruši se na zemlju i začu glas što mu govoraše:
Savle, Savle, zašto me progoniš?
On upita: Tko si, Gospodine?
A on će: Ja sam Isus kojega ti progoniš.“

Kakva Objava?

Trnci prolaze one koji ove riječi danas čuju, a kako je tek ovaj glas drobio i tijelo i dušu Savlu.

Dogodit će se najveći misteriji u povijesti ljudskog roda u sjedinjenju dvojice koji su se do mučeništva zavolili.

Sve je to budno pratio narod.

Narod koji je izgledao kao ovce bez Pastira.

Čeka vođu za kim će krenuti. Čekao i dočekao.

Krist postaje i ostaje: i veliki i Dobri Pastir.

Za njim kreće i najveći apostol svih vremena i najveći teolog u tumačenju dubina Božanske objave, Sveti Pavao.

Potvrdio je to i Petar u trenutku kada Krist obećava Euharistiju u sinagogi u Kafarnaumu.

Bio je to težak govor za mnoge sljedbenike, ali Krist pita i svoje učenike: da ne kanite i vi otići?

Petar je jasan:
„Za kime da idemo Gospodine? Ti imaš riječi života vječnoga.“

Potvrđuje se nakana Psalmiste:

„Gospodin je Pastir moj:
ni u čemu ja ne oskudijevam…
Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ja ne bojim jer ti si sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.“

Velika je naklonost prvih kršćana bila prema slici Dobroga pastira.

To svjedoče, ne samo novozavjetni spisi, nego mnoge slike, reljefi, mozaici i crteži.

Isus je doživljen kao divna božanska milosrdna ljubav.

Sjetimo se dijaloga Isusa i Petra.
Voliš li me Petre?
Da Gospodine, ti znaš da te volim.
Tri puta se daje upit i tri puta izjava.
A Isus u zaključku kaže Petru: Pasi ovce moje!

Braćo i sestre, danas je nedjelja Dobroga Pastira.

Župnik