Kršćanska nada teži prema zadnjem stupnju sličnosti Bogu   (3.1.)

**********

1 Iv 2,29-3,6: Ivan i dalje razvija kršćanski temelj na kojem žive djeca Božja. Zauvijek biti s Kristom neophodno je biti s njim povezan ovdje na zemlji. Svaki kršćanin, sve što više nastoji biti pravedan i bez grijeha, postaje sve sličniji Bogu. Kršćani već sada su djeca Boža, čija će se punina postići tek o konačnoj preobrazbi svijeta i to je zadnji stupanj sličnosti Bogu. Susret s Bogom i gledanje Boga je cilj kršćanske nade. Na putu do susreta s Bogom kršćanin s Kristom postiže prihvatljiv put svetosti. Kako Božja narav i grijeh ne mogu zajedno, stoga, svaki kršćanin teži s Kristom ostvariti put blaženstva i time postići potpuno jedinstvo s Kristom i Ocem Nebeskim. Ivan je ovdje jasan kad kaže: „Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo.“

********

Iv 1, 29-34: I nadalje teče svjedočanstvo Ivanovo o Isusu. Ivan je već dobrano imao veliku zajednicu obraćenika i pristaša. Držali su da je on obećani Mesija, Spasitelj konačnih vremena. Takvim su smatrani prorok Ilija za kojeg se iščekivalo da će doći na koncu vremena. Ivanovi učenici čuvši za Isusa traže očitovanje od Ivana. Ivan je tu isključiv: „Ja sam glas koji viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu.“ On potvrđuje da nije ništa od onoga što oni misle da je, nego samo pripravlja put Gospodinu koji dolazi. Tako Isus po prvi put stupa na vidik Krstitelju i čitateljima evanđelja. Spontano oslovljavanje Isusa kao „Jaganjca Božjega koji oduzima grijeh svijeta“, ovo je veliko iznenađenje za javnost, pogotovo kada to svjedoči Ivan Krstitelj. Premda je vremenski Isus došao poslije Ivana Krstitelja, Ivan svjedoči snagu Krista koji je već oduvijek bio prije njega. Za Ivana Krstitelja Isus je onaj kojega u punini vremena svi čekaju i koji je posrednik Duha i Sin Božji. I on je sada tu