Jedinstvena Kristova žrtva postaje središtem spasenja  (čet.2.t.k.g.)

*************

Heb 7, 25-8,6: Dok drugi svećenici prestaju biti svećenici jer umiru, Isus Krist, vječni svećenik svoju posredničku i zagovorničku službu obavlja u nebu. Njegovo je zagovorništvo slično djelovanju Duha Svetoga, koji se kod Boga zauzima za svete. Krist ostaje zauvijek, zato i njegovo svećeništvo ostaje zauvijek. Kako je nemoguće da prestane biti Bog- čovjek, tako je nemoguće da prestane biti svećenik. Starozavjetni je svećenik morao žrtvovati za svoje grijehe. A to je dokaz njegove svećeničke nesavršenosti i slabosti. Krist –novozavjetni svećenik – nema te slabosti. On je „svet, nevin, neokaljan, sasvim različit od grješnika i uzvišeniji od nebesa“. Glavna svrha žrtve u palom čovječanstvu jest oproštenje grijeha. Ta jedinstvena Kristova žrtva postaje središtem spasenja. Dovršujući dugo razdoblje priprava, ona se ostvaruje u „punini vremena“, u „sadašnje vrijeme“, i otvara buduće eshatološko doba. Ona je apsolutna i konačna ostvarena „jednom“ tj. jedanput i jednom zauvijek, te je jedinstvena žrtva nasuprot žrtvama Staroga saveza, koje su se neprestance ponavljale jer su bile nemoćne pribaviti spasenje. Time je Krist, vječni i savršeni svećenik, u svojoj osobi uzvišeniji od levitskog svećenika, grešnika i smrtnika i prestala je potreba za bilo kakvom starozavjetnom žrtvom. Dok je u Starom savezu Veliki svećenik na dan Pomirenja morao najprije prinijeti životinju na žrtveniku pa zatim unijeti njezinu krv u Svetinju nad svetinjama – mjesto posebne Božje nazočnosti – i njome poškropiti zavjetni kovčeg, tako je i Krist na Golgoti prinio žrtvu, a potom ušao u nebo i u Božjoj nazočnosti prinio prolivenu krv. Ono prijašnje je samo zemaljski uzorak, Krist je posrednik boljega Saveza.

***********

Mk 3, 7-12: Svijet je nagrnuo Isusu s juga (Judeja, Jeruzalem, Idumeja) s istoka preko Jordana, iz Tira i Sidona, iz priobalnih gradova na sjeverozapadu. Isusovo djelovanje postaje magnet koji privlači sve veći broj ljudi, ali ono što je važno i spojivo s porukom Poslanice Hebrejima jest Isusova nadnaravna moć koja se očituje u njegovim čudesima. To će najbolje potvrditi nečisti zli dusi, koji viču: „Ti si Sin Božji!“ Iako je ova potvrda Isusova božanstva istinita, Isusov čas još nije došao i nije potrebno da to netko riječima potvrđuje, nego dok ne dođe vrijeme, Riječi i djela, moraju ići rame uz rame.