Isus, ne samo da ima božansku moć, nego on jest ta moć (ut.1.tj.k.g.)

**********

Heb 2, 5-12: Često je u početcima mala zajednica kršćana upadala u malodušje zbog raznih iskušenja i trpljenja, zato je piscu Poslanice Hebrejima jako stalo pokazati Božji plan u Kristu za cijelo čovječanstvo, jer nema proslave bez trpljenja, nego je proslava po trpljenju. Ako je proslava Sina Božjega spasiteljska, onda se Sin Božji nije zauzeo za anđela, nego za čovjeka. On je, naime, iskusio smrt u prilog svakom ljudskom biću te je Bog mnoge priveo slavi po Kristu, početniku njihova spasenja, usavršena po patnjama. Krist je taj koji predvodi putujući Božji narod. On je jedini koji može izmiriti Boga s ljudima i ljude s Bogom. Kao pravi Bog prisutan je u svijetu, kao pravi čovjek istinski je predstavnik svih ljudi, solidaran s njima, poznavalac njihove krhkosti, spreman na samilost. On je uzeo udjela u tijelu i krvi djece Božje i bio je sličan svojoj braći i sestrama u svemu, da bi mogao postati milosrdan i vjerni svećenik koji će dati zadovoljštinu za grijehe naroda.

************

Mk 1, 21-28: Isus je stigao u grad Kafarnaum. Kao i svaki vjerni Židov subotom ulazi u Hram i počne naučavati. To će ujedno biti i prvi dan njegovog svjedočenja pri naviještanju Kraljevstva Božjega. On poučava u sinagogi s autoritetom, izgoni nečistog duha, istog dana ozdravlja mnoge bolesne i opsjednute, konačno sljedećeg jutra traži mjesto gdje će se moliti, ali ometaju ga učenici navaljujući da se vrati jer ga svi traže. Razlog potjere za Isusom, je spoznaja slušatelja da Isus uči drugačije, za razliku od drugih ljudi, on uči kao onaj koji ima vlast, te mu se čak i zlodusi moraju pokoravati, a sve zbog činjenice što je je Sin Božji. Marko želi istaknuti, Isus, ne samo da ima božansku moć, nego on jest ta moć. Zanimljivo je da ga nečisti duh, koji mu se suprotstavlja, prepoznaje kao Sveca Božjega, dok ga, unatoč učenju i čudesnim djelima, učenici koji ga slijede ne razumiju potpuno