Susret je kozmički, ne na zemlji, i zapovjednički

• Detalji
• Napisao/la Župnik Matija

Trideset druga nedjelja kroz godinu 2023.-a

U Bibliji nalazimo istinu da Bog stoji na početku ljudske povijest, da je  u njoj trajno prisutan i djeluje, da će je on i dovršiti.

U toj stvoriteljskoj i povijesnoj prisutnosti istaknuto mjesto zauzima Isus Krist.

On bijaše Riječ i sve je po njoj  postalo.( Iv 1,3)

Zato je Isus Krist, Alfa i Omega. (Otk 22,13)
U Poslanici Solunjanima, Pavao povezuje "Dan Gospodnji" s Kristovim drugim dolaskom kada će suditi žive i mrtve.

Sve ima svoje dovršenje u Kristu.

Tada prestaje i vrijeme Crkve, koja kao putnica vodi Narod Božji u Kraljevstvo Oca ( Mt 25)

Crkva snagom Duha, koji joj je dan, ostvaruje svoje plodove i ima pravo išekivati Pojavak Boga i Spasitelja Isusa Krista.

Temeljni stav Crkve putnice u ovom svijetu je stav Bdijenja.
Pavao navodi jasne činjenice:

Krist je umro i uskrsnuo.

Nakon njega i s njime, uskrsnut će svi ljudi.

Naša je smrt samo prijelaz i preobrazba.

Evo tog Pavlovog teksta:

„Braćo, nećemo da budete u neznanju o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nadu. Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s Njime (1 Sol 4 i 5)
Pavlov odgovor je jasan. Krist je uzašao na nebo, otuda će i doći. Susret je kozmički, dakle, ne na zemlji, i zapovjednički, na zov trublje, na glas arkanđela, svima će podijeliti vječnu slavu u nebu. Mrtvi će uskrsnuti i doživjeti preobrazbu svojega tijela, a materija će doživjeti oslobođenje robovanja fizičkim zakonima.

Crkva, stoga čeka svojega Zaručnika i ne smije zaspati, već mora biti kao „mudra djevica“ (Mt 25,1)
Današnje Evanđelje nastavlja Isusov prikaz mudrosti življenja u prispodobi 'mudrih i ludih djevica'. Isus jednostavno kaže: djevice nisu nerazborite, nego 'lude', jer su se izložile velikoj šteti.

           Poruka je usporedbe jasna, u vječno blaženstvo treba nastojati ući, stoga je mudro biti za njega pripravan. Poziv može doći nenadano.

Kraljevstvo Božje je neizrecivo vrijedni biser, a šteta bi bila ne nadoknadiva ako se izgubi. Zbog sadašnjosti se ne smije izgubiti budućnost, to ne bi bilo mudro.

Ali, to čekanje Crkve nije pasivno stanje.

Do Gospodinova drugog dolaska, ona ima određene zadatke.

Treba ovaj svijet pripraviti za Gospodinov dolazak.

Svaki nerad ili ljenčarenje, obilježje je nesavjesnih ljudi, kaže sv. Pavao.

Radom, izgradnjom svijeta i društva  kršćani svjedoče svoju vjeru i nadu u Gospodinov drugi dolazak.

Osobit zadatak Crkve je „naviještanje Evanđelja svakom stvoru“.

Ona ne može biti mirna dok to ne ostvari.
Knjiga Otkrivenja daje prekrasnu viziju „Novog neba i nove zemlje“.

U njoj se isčitava osobni poziv pripravljen Vama i meni oduvijek.

Isus Krist ima neposredan i silan utjecaj na naše živote.

Mi smo Isusova Zaručnica, mi smo njegova Crkva.

Isus želi da svatko od nas izgradi najintimniji mogući odnos s njime.

On koristi svadbenu sliku kako bi nam pokazao koliko nas voli, koliko nas želi blizu sebe, i to trajno.

Ovu našu budnost i pripravnost  kao potrebu ističe knjiga  Mudrosti:
„Mudrost je sjajna i ona ne tamni: lako je vide koji je ljube i nalaze je oni koji je traže. Tko zorom rani njoj, taj se ne muči; nalazi je gdje sjedi kraj vrata njegovih. Jer je sama misao na nju mudrost savršena, a tko radi nje bdije, brzo je bezbrižan.“ ( Mudr 6)
I završimo Knjigom Otkrivenja, kako će se zbiti dovršenje svijeta.

Izvan Crkve nema spasenja, tvrde to i Crkveni Oci u prvim stoljećima kršćanstva.

Tko iz nje izađe, sam je krivac svoje smrti.

Ovdje lijepo stoji starozavjetna slika Noine Arke: tko je izvan nje, nije mu bilo spasa. Za njega je opći potop bio sud Božji.
Spasenja bez Isusa Kista nema.
On je glava Crkve koja je Kristova lađa.
Već s prvom nedjeljom Adventa i sami ćemo pjevati: “Dođi Gospodine Isuse“ (Otk 22)

Župnik