Svetost je ljubav i jedini put za uspostavu boljega svijeta

• Detalji
• Napisao/la Župnik Matija

Svi Sveti: Propovijed na groblju sv. Ante 

Kršćanska braćo i sestre!

U Katoličkoj crkvi ima oko 11 tisuća proglašenih svetaca.

Ali Svetkovina Svih Svetih obuhvaća sve koji su „obučeni u bijele haljine“ što ih spominje Ivan u Knjizi otkrivenja.

To su svi oni koje Isus u svom „Govoru na gori“ naziva blaženima.

To su oni koji su uspjeli u životu jer su se ravnali prema Božjem Zakonu i Kristovim blaženstvima.

Svetost je ljubav i jedini put za uspostavu boljega svijeta.

Svetost je utjelovljenje evanđeoskog duha u stvarnost svijeta.

Sjetimo se prvih Branitelja Kristovih evanđeoskih vrijednosti koji su prožeti Duhom Svetim mukotrpno oblikovali povijest. A gotovo su svi umrli mučeničkom smrću.

         Zahvaljujući njima biblijsko se gorušičino zrno razgranalo, obuhvatilo cijeli svijet i u njemu djelovalo, a i danas djeluje, poput kvasca.

Zalaganje vjernika postaje kvasac ubačen u brašno svijeta i tako potpomaže da se ljudska povijest razvija „do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove..., istinujući u ljubavi“, kaže Pavao (Ef 4, 13)

Kao putokaz prema tom cilju postavljene su Isusove upute iz njegova „Govora na gori“.

U tom govoru Isus je objavio svoju viziju svetosti.

Držeći se kršćanskog „Ustava svetosti“ svaki čovjek može postati njemu sličan

Tako Pavao dok gleda čovjeka, iz kuta Božjeg plana spasenja, koje ima svoju puninu s dolaskom Krista, neprestano naglašava da su to sasvim novi odnosi s Bogom koji zasigurno jamči spasenje.

           Prema spasenju ne teži samo čovjek nego i cijeli svemir. Naime, materijalni svijet, stvoren je za čovjeka, ima istu sudbinu kao i čovjek. Proklet zbog čovjekova grijeha, sada je podložan nekom nasilju, ili kako to Pavao kaže „ispraznosti“ koja je moralno svojstvo povezano s grijehom čovjeka.

             Ali poput čovjekova tijela, koje je često podložno kvarljivosti, ipak je određeno za slavu u uskrsnuću, i svijet će doživjeti otkupljenje i sudjelovati u „slobodi“ proslavljenog stanja.

           Jednostavnije rečeno, sve stvoreno ide u preobrazbu novog života. Sve su stvari u svemiru stvorene da budu na slavu Božju. 

Istočni je grijeh unio nered u cijeli svemir. U stvarima je i dalje ostala sklonost da budu na Božju slavu, ali im je to nemoguće zbog nasilja koje nad njima vrši grešni čovjek, jer ih protiv njihove osnovne težnje upotrebljava za grijeh.

         Tako je materija u oružju često korištena za ubojstvo. Pavao, čovjek duboke vjere i najbolji poznavatelj Boga i svijeta, čuje taj bolni krik prirode za slobodom i njim dokazuje sigurnost konačnog spasenja.

         Mnoge nesreće, koje proizvode patnju i smrt, nisu nipošto prirodne pojave, nego prokletstvo koje je došlo od čovjekova grijeha.

         Čovjekov je položaj u odgovornosti za cijeli svemir. A, Duh Sveti kojega smo primili na krštenju zalog je cijele baštine i nagrade što će nam se dati. Tko daje zalog, ima namjeru dati i ostalo. Kakav je zalog dao Otac Nebeski u Isusu Kristu.

Isusu koji, dok svoju zemaljsku misiju privodi kraju, to više ukazuje na nezadrživi rast Kraljevstva Božjeg.

           Ono se sada zaista vidi kao malo gorušičino zrno i malo kvasca u brašnu, ali i jedno i drugo će narasti do neslućenih veličina. I u jednom i u drugom slučaju previše je vidna Božja stvaralačka snaga koja iz gotovo ničega daje i nama činiti neslućena velika čuda. 

           Sve se očito vraća svome iskonu, kada je Božje kraljevstvo vladalo u prvom čovjeku i cijelom stvorenom svijetu, ali njega je čovjek u sebi prezreo, stog će razloga Novi Adam, Isus Krist, uspostavit novi Božji svijet. 

Tako će Kraljevstvo Božje, tj. sila i snaga Duha Svetoga u čovjeku ostvariti čvrsti vez ljubavi između Boga čovjeka, čovjeka koji postaje novim preporođenjem dijete Božje, sin Božji, baštinik kraljevstva Božjega. Bravo takvima, njihovo je Kraljevstvo nebesko.

Župnik