Vrata čovjekovog srca ne otvaraju se tenkom, nego dobrotom

• Detalji
• Napisao/la Župnik Matija

Dvadeset osma nedjelja kroz godinu 2023- a

Prema poruci biblijski čitanja dvadeset osme nedjelje kroz godinu, svi su pozvani i trebali bi postići sreću u Bogu.

No, neki odbijaju. I to je njihova nesreća.

Prorok Izaija govori o Bogu, koji sprema gozbu koja će zauvijek utažiti čovjekovu glad za kruhom, nadom i srećom.
I apostol Pavao ističe kako je Krist za čovjeka sve.
A, Krist, u današnjem Matejevom evanđelju kaže:

Da čovjeku nije dobro oglušiti se Božjem pozivu.

Ulazak u Kraljevstvo Božje nije pravo čovjeka nego milost Božja. (Mt 22)

A sada evo  Pavlove tvrdnje:

„ Otac Gospodina našega Isusa Krista prosvijetlio nam oči srca da upoznamo koje li nade u pozivu našemu!“ ( Ef 1, 17-18)

Iz onoga što smo naviknuti  čuti, Evanđelja govore kako se Isus očituje kao navjestitelj Kraljevstva Božjega.

To je središnji događaj njegove poruke. To je jedna čudesna stvarnost. I ona je konačna, definitivna, jer „ispunilo se vrijeme“.

Započinje svršetak (eshaton).
Bog definitivno po Isusu zahvaća u ljudsku povijest.

Veoma je bitno istaknuti da je Kraljevstvo Božje dar za sve.
A, Isus naglašava: 

Kraljevstvo Božje pripada onima koji Boga trebaju.

Onima koji se osjećaju bolesni i trebaju liječnika, koji se osjećaju grešnim i izgubljenim, a trebaju oslobođenje.

Kraljevstvo pripada Isusovim „siromašnim“, o kojima on govori u svojim „blaženstvima“.
Zato je Isus i bio okružen onima koji su bili spremni na obraćenje i nutarnju promjenu duha i srca.

I na kraju, to su oni koji su slušaju Boga i nisu oporba Bogu.
Crkva stoga neprestano naviješta Kraljevstvo Božje kao Božji čin, Očevo djelo, a ona je samo u službi toga djela i ne može ne naviještati. Crkva, kao zajednica Kristovih vjernika, čvrsto  se oslanja na Boga i njegovo djelovanje.
Moramo znati da se čovjek otvara samo dobrotom. A što je Isus drugo?
Čuli smo kako je postupio s grešnicom.
Što bi se dogodilo da je postupio drugačije.
Da je rekao: „Što radiš tu? Kaljaš mi dobar glas. Idi odavde!“
Grešnica bi se pred takvim Isusom zatvorila.
Ali, Isusovim postupkom ona se otvara, povjerava mu se i  popravlja se…
Kao što je suncokretu potrebno Sunce da se otvori, tako i nama treba dobrote.
Isus je naše Sunce, od njega nam je svako dobro. Budimo i mi drugima Sunce, otvarajmo ih dobrotom. Stoga, neka pitanja ostaju trajna, između mnogih, evo i ovih:

Zašto je Crkva neprestano u službi Kraljevstva Božjega?

Zašto Ona neprestano moli: „Dođi kraljevstvo tvoje“ ?
Ona je Djelo Duha Svetoga i zna da je to Božji dar, Božja milost i Božja dobrota.  Ona je kao takva na Putu Isusovom na kojem se:

Grešnicima otvara put obraćenja i spasenja.

Otvara put svima koji Boga trebaju za svoj život.

Isus to svjedoči svojim životom: njegova prisutnost liječi, ozdravlja, podiže, oprašta.
On je sam rekao:
„Slijedite mene“
Možda nikad kao danas moramo biti oprezni da ne bismo slijedili učitelje i vodiče koji nas odvode na krivi put, u krivo kraljevstvo.
Mogli bi  naličiti uglađenoj staroj dami koja čeka da je neki gospodin uzme za ruku i prevede preko ceste.
I dok je čekala prihvati je jedan gospodin i zamoli da zajedno pođu. Ona sretna, ali na cesti gospodin zapne i skoro su oboje pali.
A ona povikne: “Što radite dovraga, hoćemo li oboje pasti, vi hodate kao slijepac.“
„Pa ja i jesam slijep!“ – odgovori gospodin. „Zato sam vas i zamolio da s vama prijeđem cestu.“
Kad su učenici rekli Isusu, da se farizeji sablažnjavaju na njegove riječi i postupke, Isus je odgovorio:
“ Pustite ih! To su slijepi voće slijepaca. A kad slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti.“
       Stoga pazimo na Riječ Božju.
Život je i suviše opasan, vječnost suviše duga, a naša duhovna sudbina itekako važna, da bi svoj život prepuštali slijepim vođama.
Psalmista je krasno rekao:
„Dobrota i milost prati će mene, u sve dane života moga.
U Gospodnjem ću Domu prebivati kroz dane mnoge.“ (Ps 23 )