Utjelovljena Riječ prevodi Boga u ljudski govor

Božić – Sveti Stjepan - a

Božić je, vidimo, osjećamo i uživamo u pravom smislu riječi najveća svetkovina ljubavi.

U stvaranju, Bog je tako ljubio čovjeka da ga je učinio na svoju sliku i priliku, a u otkupljenju ljubio ga je toliko da je sama sebe učinio na sliku čovjeka.

Sin Božji „rodivši se od Djevice Marije... postao je zaista kao jedan između nas, u svemu nama sličan, osim u grijehu“.

U patnjama križa pruža svijetu ruke bezgranične ljubavi.
Ta radosna i dragocjeno vesela vijest mora svakog dana biti predavana svim ljudima: malim, velikim, siromašnim, bogatim, prezrenim, ožalošćenim, obesbravljenim i bolesnim preko onih koji imaju snagu utjelovljenog duha Božjeg u sebi, a to su kršćani.
Sveti Pavao prihvaća Božju objavu i obznanjuje je životom na djelu kad kaže:
„Bog nekoć govoraše ocima po prorocima... konačno u ove dane, progovori u Sinu", progovori u Svetom Stjepanu, progovori u nama kršćanima.
Upravo su Ti proroci izrekli čudesne stvari o Božjoj ljubavi, ali Sin Božji utjelovljuje tu ljubav i pokazuje ju živu da je čovjek može opipati u njegovoj osobi.
Da je može vidjeti u ljubavi sv. Stjepana i mnogih na tisuće mučenika u prva kršćanska vremena.
Da, Proroci su prenosili Božju Riječ, a Isus je sam Riječ Božja – utjelovljena Riječ koja prevodi Boga u ljudski govor.

Promatrajući događaje utjelovljena i događaje iz Isusova života kao i događaje iz života Crkve,vjernik kršćanin ne živi zatvoren u zemaljske stvarnosti,nego se otvara vječnoj nadi očekujući jednog dana susret oči u oči sa samim Kristom Spasiteljem.
Kršćanski slavoluk, na jednom stupu vidi početak spasenja po Kristu, s Kristom i u Kristu, a na drugom vidi svoj kršćanski cilj života opet u vječnosti s Kristom.

 

Pogledajte i poslušajte: „ I Riječ tijelom postala i nastani se među nama i vidjesmo njegovu slavu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.“
Otajstvo je to veliko.
Ako ga razumijemo, razumijemo ne samo sebe nego i čitav stvoreni svijet koji je naše bliže i dalje okruženje, koje nema drugu ulogu osim da se očituje slava Božja i ljubav Božja prema Kristu, Sinu svome, po kojem i nas uzdiže u slavu Božju kao posinjenu svoju djecu.
O, da.... Bog je Ljubav!
I mi spoznasmo i povjerovasmo ljubavi koju Bog ima prema nama (1 Iv 4,16)
Veliko je blago skriveno u tom izrazu Svetoga Pisma “Bog je ljubav“.

Tek kada shvatimo dubinu značenja ovoga izraza „Bog je ljubav“ kršćanski duhovni život počinje rasti od onoga prvog začetka u krštenju do onoga kada je kršćanin prosvijetljen Duhom Svetim.

Kada je Duh Sveti na djelu kako kaže sv. Stjepan „pun Duha Svetoga“ onda je i kršćanin na djelu.

Da, progovara Bog, na mnoge načine i u sva vremena djelom koja svjedoče i viču: Ja te ljubim!
Tu prestaje vjera a počinju osjećaji i izričaji:

Da, Gospode, tako me ljubiš u svim divnim svojim djelima.

Meni je s tobom lijepo.

Ti si mi Otac, a ja tvoje dijete.

Vječnost ljubavi i sigurnost života idu u korak zajedno.

Hvala Ti! Beskrajno Ti hvala!
Ta osnovna istina o kršćanskom životu, iz kršćanskog srca, prodire duboko u ovaj stvoreni svijet.

Pogledajte primjer sv. Stjepana, i Nebo je otvoreno! Krist i kršćani otvaraju nebo, otvaraju prijestolje Božje i ulaze u anđeoske korove.

Svi zajedno pjevaju:

Svet, Svet, Svet Gospodin Bog Sabaot. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave.
Hosana u visini!

Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.
Hosana u visini!

Ti si jedini živi i pravi Bog! Jedini dobar i izvor života, ti si sve sazdao da blagodati obaspeš svoja stvorenja, a mnoge obraduješ i sjajem svoga svjetla.

Budi mi hrid zaštite, tvrđava spasenja.

U tvoje ruke predajem svoj duh, otkupi me, Gospodine, Bože vjerni.

Upravo ti danas iskazujemo svoju vjernost i mi.

Hvala ti, Gospode!

Župnik