HAJDUČIJA I DEMOKARACIJA
Dvadeset i deveta nedjelja kroz godinu 2014. – a
Odmah na početku svoga pisma Solunjanima koji žive među poganima Pavao podsjeća da su vjera, nada i ljubav znak Božje nazočnosti, istinski navještaj Isusa Krista i djelotvorno očitovanje Duha (Misal)
- Postavlja se pitanje, kako živjeti svoje vrijeme?
- Je li moguće ostati po strani usred mnoštva događaja?
- Smije li kršćanin biti postrani?
- Smije li kršćanin sudjelovati u događajima ovoga svijeta i smije li ne sudjelovati u događajima voga svijeta.
- Moramo postaviti i pitanje odgovornosti za zajednicu?
Ako se kršćanin neće baviti zajednicom ondaće se zajednica baviti kršćaninom.
Nije moguće ostati po strani.
Suvremeni život je bogat i raznolik, šaren i u sebi duboko oprečan.
Često čujemo razne izjave u kojima je na srcu opće dobro zajednice (društva) i svaki tvrdi da je njegova izjava ili program najbolji i najviše služi zajednici. .
- Svi se zalažu za blagostanje, ali mi praktično imamo veliko šarenilo.
- Svi se zaklinju u demokraciju, što praktično znači maksimalno sudjelovanje naroda u svemu što se njega i zajednice tiče.
A rezultat je takav, da narod najčešće ne sudjeluje ni u fasadi.
Neću dublje ulaziti u ovo područje, jer to mi nije cilj, nego istaknuti kako se kršćani moraju truditi živjeti sadašnji trenutak u potpunosti.
- Moraju pažljivo gledati što sadašnji trenutak donosi, najavljuje i zahtijeva.
- Kršćanin mora živjeti današnji dan sjedinjen s jučerašnjim i sutrašnjim, paziti da nas prošlost ne zarobi, ne pokušavati nagađati kakva će biti budućnost, jer bismo mogli izgubiti sve što imamo.
- Možemo izgubiti i sadašnjost koju ne poznajemo dovoljno i tratimo, i budućnost nad kojom nemamo nikakve vlasti.
Vrijeme sjetve nije vrijeme žetve.
Kršćani bi u izgradnji svijeta i društva trebali vjernički prilaziti imajući u vidu da je u konačnici Bog gospodar povijesti.
Treba prepoznavati njegove znakove vremena.
I ne smije se biti pasivan, da se ne može ništa ili vrlo malo učiniti.
Poslužit ću se onom kineskom poslovicom: „ Bolje je upaliti i jednu svijeću, nego proklinjati mrak.“
- Ako smo doista kvasac ovom svijetu zašto onda ne fermentiramo.
- Kršćani, prosvijetljeni svjetlom Evanđelja, ne smiju to svjetlo staviti pod posudu, nego dati „Bogu Božje, a caru carevo“.
- To svjetlo mora biti svjetlo svijeta, kako to Krist kaže.
Koristeći poruku Sv. Pavla, po nadi živimo u sadašnjosti s povjerenjem u Boga.
Nada nas može osloboditi okova prošlosti i prevelikih briga za budućnost.
Često smo opterećeni nepotrebnim brigama poput žena u uskrsnom jutru:
Tko će nam odvaliti kamen s grobnih vrata? Pokazalo se da je kamen već odmaknut.
Bog čini svaku stvar u svoje vrijeme.
Svetom Pavlu je rekao: Dosta ti je moja milost.
- Kad počnemo živjeti dan po dan, koračati s punim povjerenjem, držeći Oca a ruku, u svakom ćemo trenutku naći milost koja je rezmjerna trudu koji se od nas traži.
- U svakom trenutku Bog daje čovjeku samo ono što može podnijeti, ništa više od toga.
Zato je našoj nadi potrebno pridodati vjeru i ljubav o kojoj piše Sv. Pavao?
- Vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo. (Heb 11)
- Onom kojem vjerujemo, on je kruh života, on je kruh naših duša.
- Taj nam se kruh nudi u svakom životnom trenutku.
- U njemu ćemo naći više nego što tražimo.
Jer, vjera nam omogućava sjediniti se s Bogom i u sadašnjem trenutku.
Duša često ne primjećuje tu dinamiku kreposti:nade, vjere i ljubavi.
A potpuno predanje sebe i primanje drugoga je vrhunac ljubavi.
Hvala Sv. Pavlu za prekrasne upute kršćanskoj zajednici.
Župnik