ŽELIŠ LI BITI ZDRAV I DUŠOM I TIJELOM?

Dvadeset i druga nedjelja kroz godinu 2013-c

Krćanska braćo i sestre!
Uvijek je nedjeljom prilika čuti Božju poruku u nedjeljnim čitanjima. Čitanja današnje nedjelje počinju jednom divnom knjigom, koja se zove Knjiga Sirahova.
Spada u grupu Mudrosnih knjiga.
Poslušajmo!
„Sine moj, budi ponizan u poslu svojem i bit ćeš voljeniji nego onaj koji darove dijeli. Što si veći to se većma ponizi i naći ćeš milost u Gospodina.“ (Sir 3,17)
Poštovani slušatelji!

  • Položaj koji imamo u životu, ne odgovara uvijek našim željama.
  • Često na životnom putu naiđemo i na podmetnutu nogu, ili sami idemo lagodnijim putem.

Da bi čovjek našao sebe u svim životnim okolnostima i takav bio prihvatljiv, on mora razvijati samopouzdanje i samo takav može iskoristi sve svoje talente koje je od Boga po rođenju primio, a kasnije u životu te talente umnožavati.
I to je blagoslov čovjekova života.
Veliku mudrost života nalazimo u Božjoj poruci u Knjizi Sirahovoj.

  • Ljudi svih vremena uvijek su skloni pribjeći ostvarenoj životnoj slavi, kaže mudri Sirah.
  • Ali Bog, nas poziva na poniznost i skromnost života.
  • Ljudi vjere neka tako žive. To je Božja poruka.

Još je starozavjetni izrabrani Božji narod, rado se sjećao Saveza – Zavjeta s Bogom na Sinaju. Bio je to Savez za mudrost i svetost života.
Na to podjeća i Sveti Pavao u Poslanici Hebrejima – Židovima:

  • Kako trebaju na taj Savez nadgraditi Savez po Isusu,
  • Isusu, koji je Posrednik između Boga i ljudi,
  • Isusu koji utvrđuje svojim životm, smrću i uskrnućem, vječni Savez pravednika u jedinstvu s Bogom Ocem i Duhom Svetim.

U današnjem Evanđelju Isus govori: kako je Kraljevstvo Božje pripravljeno za skromne i ponizne. On ih naziva Blaženima.
Veoma je jasan kad kaže:
Svaki koji se uzvisuje bit će ponižen, a koji se ponizuje bit će uzvišen.“ (Lk 14)

 

Iako nam nije uvijek lako prihvatiti to Božje viđenje života, ipak taj Put, jidini vodi do zemaljkog i nebeskog raja.

  • Nikada ne izgubimo iz vida na koje nas dostojastvo života uzdiže sakrament Krštenja. Djeca smo Božija, zovemo se i jesmo, kaže Sveti Pavao.
  • To duhovno bogatstvo kroz dioništvo Božje naravi, da i sami postajemo hram Duha Svetoga i baštinici nebeskih dobara, uvijek nas vuče zahvaljivati Bogu.
  • Snagom krsta obnavljamo uvijek svoj Savez s Bogom i svoja krsna obećanja. Veliki je blagoslov kršćanskog života da nad njim grijeh, zlo, i sotona nemaju snagu.

Kršćanin je po krštenju preporođen na novi život.
Iako je narav ljudska ranjiva, kršćanin djelima pokore i božanskim Milosrđem liječi rane svoje duše.
Ustrajnom molitvom i svetom Kristovom euharistijskom žrtvom uspostavlja krsnu svetost života.
Nikada kao danas nije bilo više samozvanih iscjelitelja.

  • Istina, svakovrsne tegobe muče ljudsko tijelo i dušu, ali ne izgubimo iz vida da novozavjetne vijesti govore o Isusu koji ozdravlja bolesne.
  • Ali, Isus, uvijek traži vjeru.

Kršćani ne smiju zatvarati oči pred grešnim navikama svoga vremena.

  • Iako se i sami osjećamo da smo u nekim područjima mrtvi,
  • da se nešto skamenilo i postalo neživo, nikada ne izgubimo želju: Ja želim biti zdrav i dušom i tijelom.
  • Tada je čovjekov život na radost: i sebi, i Bogu, i bližnjemu.

Nekada život može izgledati i uspješan ipak, zna se dosta toga naći skrivenog ispod površine, a istini je potrebno pogledati u oči.

  • Valja se suočiti sa stvarnošću svoga srca.
  • Osjetiti snagu vlastitoga duha kojemu Duh Sveti daje dovojno snage za iscjeljenje. Jedino tako liječimo i dušu i srce.

Treba vazda ispitivati: što je to, što u meni želi živjeti, želi procvasti?
Poniznost i skromnost, ili sebičnost i oholost.
Proučimo svaki korak kojim je Isus izvukao mnoge bolesne na put života.
Zato smo i danas tu u školi kod Isusa.
Korak do istine o sebi, i onima koji su božanskom snagom i milosrđem spremni vraćati uvijek iznova život umornoj duši.

 

           M. župnik