SVETA MISA ZAHVALE ŽUPNIKA PAVE

Draga braćo i sestre! Dragi moji župljani!

 Evo došao je i taj dan, dan rastanka i odlaska. Još prije dvije godine u Đakovu na „generacijskom sastanku“ rekao sam kardinalu da je moje poslanje u ovoj župi završeno. Ipak sam se malo preračunao, jer tokom 2012 nismo uspjeli u    potpunosti završiti dvoranu i riješiti se svih dugova. Jedan moj prijatelj mi je rekao ovo:“ Budi pametan! Nitko ti neće spomenuti da si uspostavio župu, sagradio potrebne objekte za normalan rad     župe, ali će ti svi reći: – OSTAVIO JE TISUĆU MARAKA DUGA!

Smatrao sam da je u pravu i zato sam ostao još godinu dana da svari dovedem do kraja. Odlazim    ponosan i uzdignute glave na sve odrađeno i ujčinjno. Nije sramota priznati i reći: „NE MOGU VIŠE! DODIJALO MI JE! UMORAN SAM! TREBA MI ODMORA jer davno je bio ožujak 1996 godine kada sam prešao    Savu i došao u Prud gdje je sve bilo minirano i razrušeno. Od sedamnaest povratničkih godina, petnaest sam dočekao u dugovima zbog gradnje. Ta     činjenica i proživljeni rat sa izbjeglištvom učinili su svoje, da je moralo doći do ovog zamora. Da sam tražio župu bolju od ove, onda bi mi mogli    prigovarati da nisam „zahvalan“, međutim župa koju sam ja tražio je velika kao Udovčića sokak. Ima oko 50 obitelji. Reći će te da sam lud, od čega ću živjeti? Iskreno govoreći ne znam ni ja, ali    znam da za 20 godina nije umro ni jedna svećenik od gladi koji je tamo bio.Ako budem gladan, doći ću iskati od vas. Rekli su mi i kad sam ovamo dolazio da sam budala, a meni je bilo lijepo, bez    obzira što je bilo teško. Dakle, ja odlazim da se odmorim. Dodijalo je. Nisam ja više ni mlad. Evo, to je jedini razlog mog odlaska. Ako vam bilo tko nešto drugo kaže, slobodno mu recite da laže.    Mene nitko za ovih trinaest godina nije uvrijedio, niti mi išta na žao učinio.

Ovoga trenutka ništa mi drugo ne preostaje nego da kažem nekoliko puta:“VELIKO HVALA“!

 

-              Hvala dragome Bogu koji me niti jednog trenutka mog boravka ovdje nije ostavio i na svakom koraku bila je vidljiva njegova    prisutnost.

-              Hvala kardinalu koji je imao u mene povjerenja i prihvatio moju ponudu da dođem za župnika i    uz Božju i vašu pomoć uspostavim novoosnovanu župu..

-              Hvala vama dragi župljani na velikoj ljubavi, prema Bogu, Crkvi i meni kao svome župniku.

-              Isitina, bilo je teško biti župnik ovih trinaest godina, ali ističem i uvijek ću isticati i naglašavati, bila je to velika radost, ponos i    zadovoljstvo.. Niti jednoga trenutka nisam bio bez vaše pomoći i podrške. Očekivalo se svega i svačega, a dragi Bog je dao da je sve ovako mirno, dobro i uspješno prošlo i završilo.

-              Hvala vama draga mladosti naša i draga djeco. Priznajem da ćete mi vi najviše nedostajati. S vama i uz vas provodio sam najviše svoga    svećeničkog vremena. Falit će mi vaš osmjeh, vaš plač, vaša galama, vaši nestašluci i pasjaluci, kratko, falit ćete mi vi. Budući da tamo nemam djece, predlažem da vi i dalje ostajete i moja    djeca zajedno sa vašim novim žujpnikom, a razgovarat ćemo preko fejsa to je najlakše, najjeftinije i najbrže.

-              Hvala našim pjevačima na čelu s Jurom, našim čitačima i ministrantima, našim folklorašima                               odraslima i malima na čelu s Barišom, ekonomskom i pastoralnom vjeću.. Nadam se da će novi župnik imati više i vrmena i volje posvetiti upravo svima vama jer to je poželjno i potrebno,a on to zna    i hoće.

-              Hvala „Građevinskom odboru“ koji je pune tri godine vodio „borbu s kardinalom“ da se župa osnuje. Ništa nisu bili manje aktivni ni za    vrijeme gradnje, njima zato posebna hvala.

-              Hvala svim darovateljima naše župe koji niste škrtarili, da nakon trista godina postojanja ovoga sela i Bog u njemuj dobje svoj stan, svoju    Crkvu. Župa je darovala:             - 861. 636 KM.

                               - od prijatelja dobiveno sa strane 413.132 KM

                               - ukupno dobiveno za ovih 13 godina 1. 274.768 KM

                               - ukupno potrošeno 1.270. 227 KM

                               - ukupni saldo    pozitivan 4. 941 KM ostavljam novom župniku.

            Hvala svima koji su radili, netko više, netko manje, pomagali na bilo koji način, budite uvjereni, Bog nikome nije ostao dužan, neće siguran    sam ni vama. Imena neću spominjati, bolje je da kod dragog Boga budu upisana i zabilježena jer njegova nagrada je puno veća od moje zahvale. Ovoga trenutka svima vama, svojim dragim župljanima,     želim stisnuti ruku, svakoga zagrliti i svakome osobno reći „HVALA NA SVEMU I ZBOGOM“!

-              Iako je zanemariv broj onih koji su Bogu, svom selu i svojoj župi okrenuli leđa, uskratili svoj dar, (oko četrdesetak obitelji) ipak mi je     žao zbog toga. Propustili su priliku za sebe, svoje obitelji i svoju budućnost, uložiti u Božje dionice koje nikada ne mogu izgubiti. Njihova imena i imena svih darovatelja upisani su u župnu    kroniku pa kad jednoga dana vaši unuci i praunuci budu čitali neka znaju kakvi su im bili njihovi očevi, djedovi i pradjedovi. Ja se ipak nadam da će im dragi Bog biti milostiv kad jednog dana po    završetku ovozemaljskoga života ostave sve i nađu se pred njim, oči u oči.Imaju vrmena smisliti što će reći Bogu zašto nisu pomogli da se On nastani u njihovome selu. Bogu hvala, i bez njihove    pomoći odrađeno je sve ono što je trebalo odraditi, Bogu na slavu, a ovom selu, ovoj župi i svima vama i svim budućim generacijama, na ponos i diku, a duhovna korist je samo dragom Bogu    znana.

-              Hvala i našim dragim prijateljima – dobročiniteljima sa strane koji su se pridružili svojim darovima i pomogli naša nastojanja. Koliko god je bila velika pomoć njihova svaka marka, još više je vrijedilo i davalo snagu, kad čovjek vidi da nije sam i osjeti tu veliku ljubav koju su nam    toliki iskazivali i darovali.Hvala im, dragi Bog im svima uzvratio svojim blagoslovom.

         JOŠ JEDNOM: HVALA SVIMA ZA SVE

    Poslije zahvale imam dvije želje usmjerene prema vama:

-              prva se odnosi na novog župnika vlč. Matiju mog dragog subrata i rođaka. Primite ga kao što ste primili mene. On to zaslužuje i neće vas    iznevjeriti. Dobili ste usuđujem se reći najvrijednijeg svećenika u našoj nadbiskupiji koji je učinio puni više i od mene. I meni je       neobično drago da upravo on dolazi jer on će biti ta nadgradnja na sve do sada učinjneo. Ne bi valjalo da bude moja kopija jer on je Matije,a ne    Pavo. Vi imate vlastitu djecu pa ni jedno nije isto, kako bi onda paroci bili isti. Znam u početku tražit ćete i najmanju sitnicu, pa tražili ste je i meni kad sam tek došo, a vidijet ćete    poslije kad se naviknete. Pitajte njegove dosadašnje župljane tko je najbolji parok, pa ćete vidjeti da će vam reći vlč. Matija. Otvorite njihovu župnu stranicu " Lug – Branković“ pa ćete vidjeti     što o njemu misle i kako su ga ispratili. Isitina, bit će malo strožiji ali ja bi mu to i savjetovao,     jer to je sad i potrebno, nije bilo dobro ni ovako kako sam ja popuštao.

-              Moja druga želja je da ako me primite, i ako ćete mi dozvoliti, jednog dana, nije bitno kad i gdje budem umro, želim se ukopati u vaše    groblje svetoga Ante. Iz ove crkve krenuti na vječno počivalište, da zajedno s vama, svojim dragim župljanima čekam svoje uskrsnuće.

-              Tamo neće biti ni rastanka ni premještaja. Bit ćemo zajedno s Božjom pomoći.

Svom dragom nasljedniku vlč. Matiji, rekao bih onu pjesničku: GDJE JA STADOH TI PRODUŽI!

 

.