GOVOR NA SAHRANI MARE JURKIĆ POK. JURE

16. travnja 2014.

Draga Rodbino i poštovani prijatelji pokojne Mare!
Ispraćamo ženu koju sam prvu upoznao po dolasku u ovu Župu.
Tražeći drugu osobu u toj ulici, imao sam priliku upoznati njeno ime te uz kavu kod susjede upoznati i neke njene osobne vrline.
Njene prve spontane riječi govore o izuzetno vedroj i komunikativnoj osobi. Zračila je divnom pozitivnom energijom, koja izvire iz njene vjere u Boga i ljude. Imala je otvoreno srce i nije ga žalila trošiti dobrotom za druge.
Osnutkom ove Župne zajednice, njena obitelj se uključuje u puno njeno zajedništvo. I ova Župna zajednica ovoga trenutka želi iskazati zahvalnost na toj i takvoj odanosti i velikodušnosti. Meni osobno bila je radost upoznati nekoga koji predano živi za obitelji i svoj narod.

Izrodila si brojnu obitelj, osmero djece i radila teške težačke poslove, ali ni jednog trenutka nisam osjetio da se na život žališ. Iz tebe je kipila vedrina. Ali zadnji Tvoj dolazak u prošli četvrtak, u Župni ured, rekla si: „Župniče, nisam dobro, moram se ispovjediti i možda ponovo u Zagreb“. Žao mije da se nismo mogli toga dana naći u nekoj široj priči, jer je moje vrijeme tada bilo ograničeno.

Kao i mnogi drugi u teška vremena, morala si otići daleko od svojega ognjišta na kojem si rodila i othranila brojnu djecu. Veliku si ljubav iskazivala prema ognjištu. I tu sam samo primijetio jednu dozu tuge, koja je možda Tebe i slomila, iako s tvoga vedrog lica, to nije lako otkriti.

Ako su za Tebe bile teške riječi: Moram poći od kuće, onda su riječi: „Došla sam kući Župniče“, bile blagdanske riječi.

Čini mi se, bio je to pretežak kamen za tvoju psihu kao i za mnoge druge koji su prolazili istu životnu kalvariju.

       Još Ti se dogodilo da prerano izgubiš svoga životnog bračnog druga. I kad čovjek pogleda samo Tvoj život, puno se toga slomilo na Tvome srcu. Ipak nisi pokleknula, borila se hrabro i nosila svoju životnu sudbinu uzdignuta čela. Uz mnoga opterećenja psihe kroz koju si morao prolaziti, Bog Te poštedio tjelesnih muka. Ako si možda i rano umrla, Lagano si umrla.Teških tjelesni patnji nije bilo.

         Ako bi to bila nagrada, zaslužena je. Ne znam po koji put, pravednici uživaju Božju naklonost. A Mara je Baga volila, svim srcem i dušom.

Ističem vrlinu tvoga života u kojem nisi svoje talente zakopala, nego si mudro, kršćanski ulagala u svoju djecu i njihovu budućnost.
Tvoj kršćanski život odvijao se u vjernom kršćanskom duhu. Ako se sjećam mnogi Tvojih riječi, upamtio sam i ove tvoje riječi: „Svi moramo umrijeti.“ Tu sam osjetio Mudrost tvoga življenja koje je bilo prožeto spoznajom prolaznosti svega pa tako i ljudskog života.

       Zaista si živila kao hodočasnik na zemlji. Tvoj odlazak u tuđi svijet i dolazak kući bilo je stalno hodočašće, bez odmora. A to je moguće samo onima koji doista žive vjeru,ljubav i nadu. To su bili tvoji životni kablovi koji su te povezivali s onima na koje si bila zakleto vezana.
Ova ti zajednica s tvojom obitelji odaje dužno poštovanje.
Danas kada se tvoje tijelo rastvalja od duše koja se otvara čitavome svemiru, prema kojem si bila pravilno usmjrerena, s poštovanjem ispraćamo i Tvoje zemne ostatke.
Svoj život, kao i živote svojih najbližih neprestano si približavala Kristovom životu. Realno je očekivat i tvoje uskrsnuće s Kristom koji ti je bio nada življenja.
To je bilo tvoje umijeće življenje i umiranja.
Znamo iz Evanđelja da je takav život i takvu smrt Isus došao osloboditi i spasiti.
Kao vjernici, okupljeni danas oko tebe, čvrsto vjerujemo da je Krist i tvoj i naš Spasitelj. A s njime, i umiranje je dragocijeno.
Tvoje umiranje je prijelaz iz smrti u život vječni. Nad tim prijelazom Isus ima moć.
On je veza koja nosi čovjeka iz ograničenog svijeta u neograničeni Božji svijet.
I to je zaista nosiva veza koja daje sigurnost prelaska granice u fizičkoj smrti.
Tako, draga Maro, već sada pred sobom imaš ispunjen život od onoga što si do sada proživjela.
U svojoj življenoj vjeri neprestanih uspjelih odnosa s Bogom, možeš pobijediti žalac smrti. Na takvom uspješnom životu čestitam!
A kao Župnik ove Župne zajednice kojoj si pripadala, iskazujem veliku zahvalnost za sve što si za zemaljskog života njoj učinila. A učnila si, zaista ti velika Hvala!
Vjerujem da imaš snage i dalje za svoju obitelj moliti i ovoj Župnoj zajednici biti zagovor kod onoga kojemu svoje živote svi vraćamo.

A do tada, draga Maro, Zbogom i doviđenja.

                                     Župnik