Sveti Andrija Hubert Fournet (1752-1834)

  • Ispis

Sveti Andrija Hubert Fournet (1752-1834)

Ima svetaca koji su takvi bili već od malena, a ima i onih koji su to tek kasnije postali. Takav je bio i junak današnjega dana sv. Andrija Fournet. Iako rođen 6. prosinca 1752. u Saint Pierre-de-Mailléu u krilu prave kršćanske obitelji, iako je u njoj primio pravi kršćanski odgoj, ipak je u prvoj mladosti trčao jedino za užicima ne mareći mnogo ni za učenje ni za provođenje kršćanskoga života. Formalno se, doduše, god. 1772. upisao na Sveučilište u Poitiersu - upisao je filozofiju i pravo - ali je u stvari pošao u taj grad da potraži nove oblike zabave. No i to mu je dosadilo pa je u potrazi za srećom kratko vrijeme bio i vojnik. Majka ga god. 1774. posla rođaku župniku i tu u Andrijinu životu nastade pravi preokret. On odluči i sam postati svećenik.
Već g. 1776. bi zaređen za svećenika te je dvije godine kapelanovao u župi Haim, zatim u svom rodnom mjestu, gdje je g. 1781. postao i župnikom. Ispočetka nije bio baš previše revan, već je provodio prilično lagodan život. Jednog dana neki ga je prosjak zbog toga prekorio. Taj je ukor za njega bio pravi duhovni potres, silno je na njega djelovao pa odluči revnije obavljati svoje svećeničke dužnosti i živjeti strogim životom. Odluku je održao i tako se pomalo spremao za teška vremena koja za svećenike nastupiše Francuskom revolucijom. Andrija je odbio položiti prisegu na bezbožni ustav revolucije, pa je uz opasnost života svećeničku službu mogao obavljati samo potajno. Morade ipak, god. 1792., radi sigurnosti, pobjeći u susjednu španjolsku, u Arcos, u pokrajini Navarri. Ondje življaše sve do godine 1797. kad se opet mogao vratiti u svoju dragu domovinu Francusku.
Kad je Napoleon početkom XIX. stoljeća s Crkvom sklopio konkordat, Andrija se vrati u svoju rodnu župu i ondje nastavi svećeničku djelatnost. U župi je osnovao vjersku školu, neke vrste malog sjemeništa, a g. 1807., zajedno sa sestrom Elizabetom Bichier des Ages osnova Družbu kćeri križa. Svrha je nove družbe bila vjerski odgoj djece, pomaganje bolesnicima i siromasima. Odobrili su je najprije francuski biskup, a zatim g. 1867. i Sveta Stolica. Danas ta družba djeluje u Europi, Americi i Aziji u 262 kuće. Redovnica ima preko dvije tisuće, a podijeljene su u 6 provincija.
God. 1820. svetac je napustio župu i preselio se u La Puye, gdje je bila kuća matica njegovih sestara. Posljednjih godina sav se posvetio njihovu odgoju i duhovnom vodstvu. Umro je na današnji dan g. 1834. Blaženim ga je 16. svibnja 1926. proglasio Pio XI., a 4. lipnja 1933. svetim.
I svečevu suradnicu Ivanu Elizabetu Bichier des Ages proglasio je blaženom 13. svibnja 1934. papa Pio XI., a svetom 6. srpnja 1947. papa Pio XII. Njezin se blagdan slavi 26. kolovoza. I ona je bila velika duša. Za vrijeme Francuske revolucije neustrašivo je pomagala svećenike, vjerne Crkvi. G. 1797. susrela je župnika Andriju Fourneta i povjerila mu vodstvo svoje duše. On ju je upravio na osnivanje redovničke družbe s izrazito karitativnim ciljem.
Svetica je mnogo trpjela i na duši i na tijelu. Uslijed jedne neuspjele operacije postade pravi invalid. Unatoč tim patnjama, uvijek je zračila vedrinom i radošću. Snagu za to crpila je iz svoje duboke duhovnosti koja se temeljila na razmatranju križa i na velikoj pobožnosti prema presvetoj Euharistiji.