Sveti Petar Chanel, prezbiter i mučenik (1803-1841) ; Sveti Euzebije i Polion, vinkovački mučenici

  • Ispis

Sveti Petar Chanel, prezbiter i mučenik (1803-1841) ; Sveti Euzebije i Polion, vinkovački mučenici

Vremenski okvir sv. Petra Chanela možemo kratko ovako označiti: rodio se 12. srpnja 1803. u Cuetu, u Francuskoj, umro mučeničkom smrću 28. travnja 1841. na otoku Futuni, u Oceaniji. Recimo barem nešto iz njegova lijepog života.
Dana 28. rujna 1833. nekolicina mladih francuskih svećenika klečala je do nogu pape Grgura XVI. Izvijestili su ga kako su se od godine 1816. udružili u družbu kojoj je jedna od prvih zadaća promicanje štovanja Majke Božje. Njihov naum pohvalio je i odobrio godine 1822. već papa Pio VII. I sadašnji Papa čuo je mnogo pohvala o njima, potvrdio njihovo pravilo te im izrazio želju da se dadnu na evangelizaciju nebrojenih otoka po Tihom oceanu. Svećenici su od svega srca podržali i prihvatili Papinu želju obvezavši se da će je ostvarivati. Među prisutnima u audijenciji kod Pape bio je i osnivač družbe svećenik Ivan Colin, koji je svoju novu kongregaciju nazvao Marijina družba, te Petar Chanel, koji će postati prvi misionar, mučenik i svetac nove ustanove.
Petar Chanel i brat Mario Nazario iskrcali su se na otoku Futuni 8. studenoga 1837. i od tamošnjega kralja Niulikisa dobiše dopuštenje da smiju naviještati Veselu vijest. Godine 1839. na otoku je, naime, buknuo rat između dvaju plemena. Misionari su kroz to žalosno vrijeme nesreće molili, blagoslivljali, liječili ranjene i krstili umiruće. Kralj Niulikis pobijedio je protivnike, ali je vraču uspjelo uvjeriti ga da tu pobjedu duguje starim bogovima te da su strani misionari glavni krivci da je do rata uopće i došlo i da su oni pritjecali u pomoć neprijateljima. Kralj je polako počeo vjerovati klevetniku i u proljeće godine 1841. suglasio se da bijeli misionar mora biti ubijen. Iste godine 28. travnja u misionarevu kolibu provalili su naoružani ratnici pod vodstvom vrača. Otac Chanel baš je služio svetu misu. Navalili su na nj, teško ga ranili u ruku, zatim ga toljagama gotovo dotukli. I tada se dadoše na pljačkanje. Na koncu je jedan od nasilnika bodežom u glavu dokrajčio život hrabrome misionaru.
Petra Chanela proglasio je svetim papa Pio XII. marijanske godine 1954.Sveti Euzebije i Polion, vinkovački mučenici

Tamo gdje se danas nalaze Vinkovci, važno čvorište putova, nalazio se u staro doba rimski municipij Cibale. U Cibale je vrlo rano došlo kršćanstvo pa je ondje osnovana i biskupija. Jedan je od cibalskih biskupa bio i sveti Euzebije, poznat samo po vjerodostojnom zapisu Muka svetog Poliona. Za njega je zapisano "da je u ime Kristovo nadvladao smrt i đavla još prije štioca Poliona".
O svetom Polionu, čitaču cibalske Crkve, na sreću, znamo više. O tome Mučeništvo svetog Poliona izvješćuje ovako: "Tek što je za Dioklecijana i Maksimijana buknulo progonstvo, srijemski upravitelj prefekt Probo požuri izvršivati carske ukaze počinjući od klerika. U Singidumu, današnjem Beogradu, dade pogubiti svećenika Montana, u Sirmiju biskupa Ireneja i đakona Demetrija, a u Cibalama upravo na obljetnicu mučeništva biskupa Euzebija koji pogibe u jednom prijašnjem progonstvu, bude predveden pred njega Polion, prvi čitač one Crkve, vrlo dobro poznat po svom žaru i po svojoj vjeri. Izrekavši hrabro kako se zove, ispovijedivši svoju vjeru te priznavši svoju službu u Crkvi na prefektovu optužbu da je jedan između onih što lakoumnim ženama ulijevaju strah pred brakom i što ih potiču na neku ispraznu čistoću, Polion je ponosno odgovorio ovako:
- Da li smo prevrtljivi i lakoumni, o tome ćeš se danas moći sam uvjeriti.
- Na koji način? - zapita ga prefekt.
- Lakoumni su i prevrtljivi oni što zanemaruju svoga Stvoritelja povodeći se za vašim praznovjerjem; naprotiv, oni se pokazuju pobožni i postojani u vjeri nebeskoga Kralja koji i u mukama obdržavaju njegove zapovijedi.
- Koje zapovijedi? Kojega Kralja?
- Svete i pobožne zapovijedi Krista Kralja - odgovori Polion.
- U čemu se one sastoje?
- U tome da je samo jedan Bog na nebu, da se drvo i kamen ne mogu nazivati bogovima, da se od svojih prijestupaka valja popraviti, da dobri moraju ustrajati u obdržavanju svoje odluke, da djevice moraju postići savršenstvo svoga staleža i da oženjeni moraju čuvati bračnu čistoću, da gospodari moraju upravljati robovima više blagošću nego nasiljem, imajući na umu da je ljudski udes jednak za sve, da sluge moraju vršiti svoju dužnost više iz ljubavi nego iz straha, da se kralju valja pokoravati kad naređuje opravdane stvari i da se s vlastima valja u dobru slagati, da se roditeljima duguje poštovanje, prijateljima uzajamnost, neprijateljima praštanje, građanima ljubav, gostima ljudskost, siromasima milosrđe, ljubav prema svima i da se nikome ne smije činiti zlo. Nadalje, da valja strpljivo podnositi nepravde, a nepravdu apsolutno nikome ne činiti te biti spreman odreći se i svojih dobara, a tuđa ne željeti nikada. I onaj će koji zbog vjere prezre časovitu smrt, što mu je vi možete zadati, živjeti zauvijek. Ako ti se sve to ne sviđa, možeš me suditi.
- No koja je korist ako se smrću izgubi ovo svjetlo i radosti tijela?
- Nebesko svjetlo daleko nadilazi zemaljsko i slađa su trajna od prolaznih dobara. Nije pametno zapostaviti vječna ovim prolaznim dobrima.
Prefekt je s Polionom izgubio strpljivost te prekinuo raspravu i naložio mu da žrtvuje bogovima, inače će biti pogubljen mačem.
- Čini što ti je zapovjeđeno - odgovori mu Polion - a ja ću, slijedeći nauk svojih učitelja, s radošću prihvatiti muke koje ćeš mi nanijeti.
Probo je odredio da Polion bude živ spaljen. Presuda je odmah izvršena jednu milju daleko od grada."