SVETA KRISTIJANA-KRISTINA

SVETA KRISTIJANA-KRISTINA 
Sjeverno od Armenije na juznim obroncima Kavkaza, nalazi se zemlja koja se zove Georgija (Gruzija). U tu je zemlju krscanstvo doslo veoma rano, jos za cara Konstantina Velikoga, negdje oko 325.g., u doba I. opceg sabora u Niceji. Prvo koji je primio krscanstvo bio je kralja Mirian, kojega je onda slijedio i njegov narod.

Prema povjesnicaru Rufinu, kralj Mirian, jos kao poganin doveo je u Gruziju mnogo krscanskih robova. medju njima je bila i djevojka po imenu Nino ili Nune. kad su je pitali kako se zove, ona je odgovorila: "Christiana", a to znaci "krscanka", i tako je doslo do njezina imena Kristijana.
Ona je dospjela kao ropkinja u kucu nekog bogatasa. Sudbina joj je bila veoma teska. Od ranog jutra do kasne veceri imala je obavljati najteze poslove, a pri tom je morala podnositi mrznju u zlostavljanja.
No, sto joj je bilo najteze jest to, da su oko nje sve sami pogani, koji su se klanjali idolu Omuzdu, koga su obozavali u ognju.
Kristijana se ispocetka ozbiljno bavila mislju o bijegu. Ali od toga nauma odvracala ju je sucut prema tim poganima koji nisu poznavali pravu vjeru. Zeljela im je pomoci. Zato je odsada sve svoje patnje, kojima je pridruzivala molitve, prikazivala za obracenje tog naroda. Postala je apostol molitve i zrtve.
Jednog dana dojurila je do nje neka zena s tesko bolesnim djetetom na rukama vapijuci u sav glas: "Moje ce dijete umrijeti, moje ce dijete umrijeti, pomozi mi!"
Kucedomacin, koji je to takodjer vidio i cuo, primjeti hladno: "Odnesi dijete sto prije na toranj mrtvih, jer je ionako osudjeno da umre!" "Ne, ne! Ja ne dam svoga djeteta grabezljivim jastebovima!"-odgovorila je sva ocajna nesretna majka kukajuci i naricuci. To je ganulo srce Kristijane i ona sepomoli zarko Isusu Kristu za zdravlje na smrt bolesnog djetea. I gle, dogodilo se cudo. Na blijedo lice djeteta vratila se opet zdrava rumena boja i ono se pocelo osmjehivati svojoj majci, koja je klicala od radosti: "Moje je dijete opet zdravo!"

O tom se dogadjaju brzo pronijela vijest po citavom gradu. Ljudi su poceli hvaliti Kristijanu kao onu koja moze lijeciti bolesnike. Ona je odbijala svaku hvalu ponavljajuci: "Nisam ja ozdravila dijete, vec moj Bog ISUS KRIST!"
Kasnije se razbolela majka i sin kralja Miriana. Nisu im mogli pomoci ni najbolji lijecnici. Sada netko spomenu krscanku ropkinju Kristijanu. I nju, zbilja, pozovu na kraljevski dvor. Bojala se onamo poci. Nisu je htjeli na to siliti, vec su bolesnike donijeli k njoj. I Bog je opet na molitvu Kristijane ucinio cudo: ozdravio je oboje bolesnika. Htjeli su je obilno nagraditi, ali je odbila svaku nagradu, jedino je zamolila kralja neka se i on obrati k Isusu Kristu. I kralj se dao pokrstiti te citav njegov dvor, a zamolio je od cara Konstantina krscanske misionare za svoju zemlju i narod.
Neki suvremeni povjesnicari kao: Kekelidse, Peradze, Peeters, osporavaju istinitost Rufinova izvjestaja smatrajuci ga legendarnim, te misle da je krscanstvo doslo u Georgiju trideset godina kasnije pod Konstantinovim sinom Konstancijem.
Utvrdjeno je ime georgijskog biskupa po imenu Jeremije i to iz 431., u doba Efeskog sabora, koji je bio po redu III. opci sabor.
Rimski martirologij spominje svakako na danasnji dan svetu Kristijanu kao apostola Georgije.
Od nje mozemo nauciti kako da i mi postanemo apostoli barem molitvom i zrtvom.
IME joj potjece iz kasnolatinskoga pojma Christus-KRSCANKA.
Kristijana je zaštitnica Gruzije.