Sveti Laurencije

  • Ispis
  • Detalji
  • Kategorija: Svetac dana
  • Objavljeno Ponedjeljak, 14 Studeni 2016 05:58
  • Napisao/la Župnik Matija
  • Hitovi: 4007

Sveti Laurencije
Sv.Lorenzo / Laurencije u Rimu postaje Đakon i Papa Sixtus II.povjerava mu,da vodi brigu o crkvenoj imovini.Sv.Lorencije dijeli imovinu,blago,novac siromasima.Car Valerius bjesan ,osuđuje ga na smrt.Mučenićki ubijen.
Sv.Helena i sin car Konstatin ,daju izgraditi veliku baziliku na čast Sv.Laurencija.Bazilika je jedna od 7 bazilika Rima,koje nose ime "hodočasnićka bazilika Rima".
Bazilika nosi još ime Bazilika Verano,jer groblje u blizini zove se Verano.( največe groblje Rima ).ali ipak se najviše spominje :"Sv.Laurencije izvan zidina".
Prema vjerovanju, Sveti Laurencije s povezuje s kaležom iz kojeg je Isus pio na Posljednjoj večeri i u kojeg je Josip iz Arimateje sakupio Kristovu krv. Taj je kalež sveti Petar odnio u Rim gdje su ga tijekom dva stoljeća pape koristili kao svoj kalež. U 3. stoljeću Sveti Laurencije je za vrijeme kršćanskog progona prenio kalež u Španjolsku, na imanje svojih roditelja u Huesci. Kada su muslimanski Mauri 711. godine upali u Španjolsku i godinu dana poslije osvojili i Huescu, kršćani su sveti kalež prvo sakrili u jednu pećinu u brdima, da bi nakon brojnih premještanja sveta relikvija pronašla utočište u samostanu San Juan de la Pena.
Godine 1399. na zahtjev protupape Benedikta XIII., relikvija je premještena u kapelu palače u Zaragozi, a potom je smještena u Barcelonu. Kasnije je kalež prebačen u Valenciju, gdje je više od petsto godina bio štovan pod imenom Santo Caliz. U ljeto 2006. papa Benedikt XVI. došao je u Valenciju povodom Svjetskog susreta obitelji i zatražio da mu se pokaže sveti kalež te je u obraćanju građanima Valencije potvrdio status relikvije. Njemački stručnjak za srednji vijek profesor Hans-Wilhelm Schäfer iščitao je na kaležu riječi upisane kufijskim slovima kakva su korištena i u kršćanskoj Španjolskoj u 8. i 9. stoljeću - Al-labsit as-sillis, što se dovodi u izravnu vezu sa izrazom lapsit exillis. Arheolozi su uvjereni da je pehar nastao u 1. stoljeću pr. Kr. u Siriji, ali iako potječe iz tog vremena, nemoguće je, dakako, dokazati da je Isus pio iz njega na Posljednjoj večeri.