Papa - Isusova molitva

  • Ispis
  • Detalji
  • Kategorija: Poruke Pape Franje
  • Objavljeno Ponedjeljak, 25 Srpanj 2016 06:03
  • Napisao/la Župnik Matija
  • Hitovi: 1954

Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju 24. srpnja 2016.

Isusova molitva

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Evanđelje ove nedjelje (Lk 11, 1-13) započinje prizorom u kojem Isus moli sam, po strani; kad je završio učenici su ga zamolili "Gospodine, nauči nas moliti" (r. 1); a on im odgovara: "Kad molite, govorite: 'Oče!...". Ta je riječ "tajna" Isusove molitve, to je "ključ" koji nam on sam pruža da možemo i mi stupiti u onaj povjerljivi dijalog s Ocem koji je pratio i podupirao njegov život.

Imenici "Otac" Isus pridružuje dva zahtjeva: "Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje!" (r. 2). Isusova molitva, te samim tim kršćanska molitva, se sastoji prije svega u tome da se dadne mjesta Bogu, da mu se dopusti da on očituje svoju svetost u nama i da učini da se približi njegovo kraljevstvo, počevši od mogućnosti da ostvaruje svoju vladavinu ljubavi u našem životu.

Ostale tri molbe upotpunjuju tu molitvu kojoj uči Isus, a to je "Oče naš". To su tri molbe koje izražavaju naše temeljne potrebe: kruh, opraštanje i pomoć u kušnjama (usp. rr. 3-4). Nije moguće živjeti bez kruha, nije moguće živjeti bez oprosta i nije moguće živjeti bez Božje pomoći u napastima. Kruh za koji nas Isus poziva moliti je ono nužno, ne suvišno; to je kruh hodočasnika, pravednika, kruh koji se ne gomila i ne rasipa, koji ne opterećuje naš želudac. Oproštenje je, prije svega, ono što mi sami primamo od Boga: jedino svijest da smo grešnici kojima je Bog u svojem beskrajnom milosrđu oprostio, može nas učiniti spremnima za konkretna djela bratskoga pomirenja. Ako se netko ne osjeća grešnikom kojem je oprošteno, neće nikada moći učiniti gestu opraštanja i pomirenja. Počinje se od srca gdje se čovjek osjeća grešnikom kojem je oprošteno. Posljednja molba, "ne uvedi nas u napast", izražava svijest o našem stanju, u kojem smo uvijek izloženi zamkama zla i izopačenosti. Svi znamo što je napast!

Isus svoje učenje o molitvi nastavlja s dvije prispodobe, kojima navodi primjer postupanje prijatelja prema prijatelju i oca prema sinu (usp. rr. 5-12). Obje nas žele naučiti da trebamo imati puno povjerenje u Boga, koji je Otac. On poznaje bolje od nas samih naše potrebe, ali želi da mu ih podastremo s odvažnošću i ustrajnošću, zato što je to naš način dioništva u njegovu djelu spasenja. Molitva je prvo i glavno "oruđe rada" u našim rukama! Biti uporan s Bogom ne služi tome da ga uvjerimo, već da ojačamo svoju vjeru i strpljivost, to jest našu sposobnost da se borimo zajedno s Bogom za ono što je zaista važno i potrebno. U molitvi nas je dvoje: Bog i ja zajedno se borimo za ono što je važno.

U to se ubraja jedna važna stvar koju Isus spominje u današnjem evanđelju, ali za koju gotovo nikada ne molimo: to je Duh Sveti. "Daj mi Duha Svetoga!". A to Isus kaže: "Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!" (r. 13). Duh Sveti! Moramo moliti da Duh Sveti dođe u nas. Ali čemu služi Duh Sveti. Služi tome da živimo dobro, da živimo mudro i s ljubavlju, vršeći Božju volju. Kako bi lijepa bila molitva ovoga tjedna kad bi svatko od nas molio Oca: "Oče, daj mi Duha Svetoga!". Gospa nam to pokazuje svojim životom, koji je sav bio nošen Duhom Svetim. Neka nam ona pomogne moliti Oca zajedno s Isusom, kako ne bismo živjeli na svjetovan način, već po evanđelju, vođeni Duhom Svetim.