Papa -Svećenik nije „birokrat“, on je „bližnji svakoj osobi“

Rim, 17. svibanj 2016.

PAPA TALIJANSKIM BISKUPIMA: SVEĆENIK NIJE BIROKRAT, NEGO BLIŽNJI SVAKOJ OSOBI

Govor Svetog Oca prigodom otvaranja 69. općeg zasjedanja Talijanske biskupske konferencije

Svećenik nije „birokrat“, on je „bližnji svakoj osobi“ – rekao je papa Franjo prigodom otvaranja 69. općeg zasjedanja Talijanske biskupske konferencije. Radovi traju do četvrtka, a odvijaju u vatikanskoj sinodskoj dvorani na temu „obnova klera“.

Papa je iskoristio sliku Mojsija pred gorućim grmom za svoje promišljanje o liku svećenika. Njegova je tajna – kazao je – upravo u grmu koji gori, koji njegov život obilježava plamenom, suobličujući ga Isusu. Ne pokušavajući pružiti sustavno razmišljanje o svećeništvu, nego polazeći od konkretnog iskustva, Papa je napomenuo kako je potrebno postaviti tri pitanja u svezi s likom svećenika: Što daje okus životu? Za koga ili što je njegovo služenje? Koji je krajnji razlog njegova sebedarja?

Poput Mojsija, svećenik se približava plamenu i dopušta da on spali njegove ambicije za karijerom i moći. Također daje da izgori iskušenje da se razumijeva kao „pobožnika“ koji se sklanja u vjerski „intimizam“ koji ima malo toga s duhovnošću – rekao je Papa. Svećenik je bos na zemlji koju drži svetom: ne sablažnjavaju ga ranjivosti ljudske duše, svjestan da je i on „ozdravljeni uzeti“; daleko je od rigorističke hladnoće, kao i od površnosti onih koji pokazuju jeftinu popustljivost.

Prihvativši da ne raspolaže sam sa sobom, svećenik nema agendu koju treba braniti, nego svakog jutra Gospodinu predaje svoje vrijeme kako bi izašao u susret ljudima. Svećenik – napomenuo je – nije birokrat ili anonimni funkcionar u nekoj ustanovi; ne vode ga kriteriji učinkovitosti.

Svećenik „hoda sa srcem i korakom siromaha“, obogaćen njihovom prisutnošću. On ne žudi za časnim naslovima, ne traži ništa što ide iznad stvarne potrebe. Ne veže na sebe osobe koje su mu povjerene. Upravo jednostavan i raspoloživ način života čini svećenika vjerodostojnim i približava ga poniznima – ustvrdio je papa Franjo, dodajući: Svećenik treba biti „čovjek mira“ i „sredstvo Božje nježnosti“. Zbog prijateljstva s Isusom, vjeruje „da ono što je nemoguće čovjeku nije nemoguće Bogu“.

Za svećenika je od temeljne važnosti da se osjeća sudionikom „konkretne zajednice“ na čijem putu on sudjeluje. U tom kontekstu naveo je riječi pokojnog brazilskog biskupa Héldera Câmare: „Kad tvoj brod počne puštati korijene u nepokretnosti luke, otisni na pučinu“.
„Otisni! I ne prije svega zato što imaš misiju za obaviti, nego zato što si strukturalno misionar: u susretu s Isusom si iskusio puninu života i stoga želiš čitavim bićem da ga i drugi prepoznaju i mogu gajiti njegovo prijateljstvo, hraniti se njegovom riječju i slaviti ga u zajednici“ – rekao je Sveti Otac.

Pastira utvrđuje „jednostavna vjera Božjega svetoga naroda“ – nastavio je, a „to pripadanje je sol svećeničkoga života“. Zajedništvo tako postaje njegova specifična oznaka, a živi ga s laicima i u odnosima koji znaju vrjednovati svačije sudjelovanje. To oslobađa od „klerikalne zavisti“ te daje prednost zajedništvu, koje je „jedno od imena milosrđa“. Svećenici različite dobi i osjetljivosti, kad hodaju zajedno, imaju „miris proroštva koji fascinira“ – kazao je Papa.
K tome je istaknuo da je tužno vidjeti one koji „kalkuliraju“ i „ništa ne riskiraju“. Naš svećenik, međutim – rekao je Sveti Otac – „sa svojim ograničenjima se do daje sve do kraja,“ u konkretnim uvjetima u kojima se nalazi. Svećenik je „čovjek Uskrsa“, pogleda upravljenog u Kraljevstvo Božje. On pripada Gospodinu, Crkvi i Kraljevstvu nebeskom; to su njegovi konstitutivni čimbenici – zaključio je papa Franjo.