Papa - Marijino Uznesenje je veliko otajstvo

  • Ispis

Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji na svetkovinu Uznesenja Marijina na nebo, 15. kolovoza 2016.

Marijino Uznesenje je veliko otajstvo

Draga braćo i sestre, dobar dan! Sretna vam svetkovina Uznesenja Marijina na nebo!
U Evanđelju (Lk 1, 39-56) današnje svetkovine Uznesenja Marijina na nebo opisuje se susret između Marije i njezine rođakinje Elizabete, naglašavajući da "usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin"(r. 39). U one dane Marija je pohitila prema malom gradu u blizini Jeruzalema kako bi se susrela s Elizabetom. Danas je, pak, promatramo na njezinu putu prema nebeskom Jeruzalemu, da konačno susretne lice Očevo i ponovno vidi lice svoga Sina Isusa. Mnogo je puta u svom zemaljskom životu prolazila kroz planinska područja, sve do posljednje bolne etape Kalvarije, pridružena otajstvu Kristove muke. Danas je vidimo kako dolazi do Božje gore, "odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda" (Otk 12, 1) – kao što se kaže u knjizi Otkrivenja – i promatramo je kako prelazi prag nebeske domovine.
Bila je prva koja je povjerovala u Sina Božjega i prva je tijelom i dušom uznesena na nebo. Prva je prihvatila i u ruke primila Isusa kad je još bio dijete i prva je prihvaćena u njegove ruke i uvedena u Očevo vječno Kraljevstvo. Marija, ponizna i jednostavna djevojka iz zabačenog sela na periferiji Rimskoga carstva, upravo zato što je prihvatila i živjela evanđelje Bog joj je dopustio da za čitavu vječnost bude uz Sinovo prijestolje. Tako Gospodin silne zbacuje s prijestolja a uzvisuje neznatne (usp. Lk 1, 52).
Marijino Uznesenje je veliko otajstvo koje se tiče svakoga od nas, koje se tiče naše budućnosti. Marija nam, naime, prethodi na putu kojim su se zaputili oni koji su – po krštenju – vezali svoj život uz Isusa, kao što je Marija upravo uz njega vezala vlastiti život. Današnje nas slavlje poziva gledati prema nebu, nagovješćuje "novo nebo i novu zemlju" s pobjedom uskrsloga Krista nad smrću i konačnim porazom zloga. Zbog toga, hvalospjev ponizne djevojke iz Galileje, izražen u himnu "Veliča", postaje pjesma čitavoga čovječanstva, koje se raduje jer vidi Gospodina kako se prigiba nad sve ljude, ponizna stvorenja, i uzima ih sa sobom u nebo.
Gospodine se prigiba nad ponizne, da ih podigne, kao što se kaže u himnu "Veliča". Taj Marijin hvalospjev nas potiče na razmišljanje i o mnogim sadašnjim bolnim situacijama, na poseban način o ženama pritisnutim bremenom života i dramom nasilja, ženama robinjama nadutosti moćnikâ, djevojčicama koje su prisiljene raditi nehumane poslove i ženama koje su prisiljene predavati svoje tijelo i duh požudi muškaraca. Neka im što prije svane početak života u mira, pravdi i ljubavi, iščekujući dan kad će konačno osjetiti ruke koje ih neće poniziti, nego ih s nježnošću podići i voditi putem života, sve do neba. Marija, žena, djevojka koja je toliko propatila u svojem životu, podsjeća nas na te žene koje mnogo pate. I molimo Gospodina da ih on sam uzme za ruku i povede putem života te ih oslobodi od tih ropstava.
A sad se obratimo s povjerenjem Mariji, miloj Kraljici neba i zamolimo je: "Daj nam dane mira, bdij nad našim korakom, daj da ugledamo tvog Sina, puni nebeske radosti"