„Istina" i "laž" ne mogu biti jedna u drugoj, zato je potrebno svjetlo svijeta (31.12.)

  • Ispis

„Istina" i "laž" ne mogu biti jedna u drugoj, zato je potrebno svjetlo svijeta  (31.12.)

********

1 Iv 2, 18-21: Zahvalnica i zadnji dan u Staroj godini popraćena je u današnjem liturgijskom čitanju iz Prve Ivanove poslanice, najezdom krivih učitelja. Za Ivana su oni brojni zavodnici pod imenom gnostici. Ivan, ovaj tekst piše potkraj svoga života kada više ne vidi neprijatelja u rimskoj vlasti kojoj je dobrano oštrica otupljena s pojavom kršćanstva, nego vidi opasnost od sile koja je neprijateljski raspoložena prema Bogu i Božjem narodu, a koja će osobito biti na sceni pred slavni drugi Kristov dolazak. Ta sila je već na djelu u onima koji misle doći do Boga samo svojim znanjem. Već ih je u ranijem tekstu nazvao lašcima ovoga svijeta, a sada ih naziva Antikristima. Njihova prisutnost obvezuje kršćane na ozbiljnost i oprez u očuvanju prave vjere u Krista, Sina Božjega. Iako takvi pripadaju zajednici, oni ne posjeduju Duha Kristova. Jer taj duh je Kristov i on ga daje svojim vjernima. On ih poučava u svemu i zahvaljujući njemu, Riječi Isusove „Duh su i život“. Po njemu imate „ sve znanje“, jer on je nosilac Objave od Oca, Stvoritelja svega.

************

Iv 1, 1-18: U proslovu Ivanova evanđelja sadržana je Objava koja se u Kristu daje ljudskom rodu da bi imao dovoljno znanja o djelima koje Bog čini, a nose poruku za čovjeka. Još u Starom zavjetu tema o Riječi Božjoj i Mudrosti koja je postojala u Boga prije nastanak svijeta, po kojoj je sve stvoreno, koja je poslana na zemlju da objavljuje otajstvo Božje volje, a to se Otajstvo vraća Bogu kad završi svoje poslanje. Evo što kaže Ivan: Riječ je oduvijek bila u Bogu, postojala prije svega, došla je na svijet, nju je poslao Otac da ispuni poslanje: a to je navijestiti svijetu poruku spasenja. Zahvaljujući činjenici Utjelovljenja, Ivan je unutar Novog zavjeta otkrio da je ta Riječ vječna i samostojna osoba, ali to otkriće uosobljenosti Riječi pripravili su već drugi novozavjetni odlomci (Heb 1,1-2; Otk. 19,13 i 1 Iv 1,1-2). Bez Riječi Božje ne postade ništa jer ona „jest život“. Ona je svjetlo koje tama ne može obuhvatiti. To je svjetlo istinsko koje obuhvaća sve stvoreno. Onima koji hode u svjetlu istine, oni vjeruju u Sina Božjega, te tako sami postaju Božja djeca. Uvijek se valja prisjećati, kaže Ivan: vječno rođene Riječi i djevičanskog rođenja Isusa, koje nije od krvi i (tijela) čovjeka. I to je ono što nas stalno podsjeća na stvarnost Sinova dolaska na svijet. Svima nam je poznato da je Bog nevidljivo i strahotno bio prisutan u Šatoru i hramu Staroga saveza, a Božja Mudrost boravila je duhovno u Izraelu po Mojsijevu Zakonu. Ali utjelovljenjem Riječi nastaje osobna i osjetna prisutnost Boga među ljudima. Iako je slava i veličanstvo Božje zastrto ljudskošću utjelovljene Riječi, ona je postala jasna u prigodama kao što je preobraženje, čudesa, a potpuno očitovana u uskrsnuću.
Iz svega iznesenog vidi se da je na Riječi Božjoj utemeljeno sve. U svojoj utjelovljenoj Riječi govori čovjeku i to je najsavršeniji oblik komunikacije. Stoga onima koji prihvaćaju Riječ Istine i Života Bog sam otvara put kojim stječu Božju ljubav i opraštanje. A to je milost Oca koji omogućuje da kršćani žive novim preobraženim životom.