Ustav svake kršćanske zemlje proistekao je iz 'Božjeg zakona' i onaj koji krši jedan, krši i drugi i taj ljubavi nema, niti prema Bogu, niti prema domovini (sr.3.tj.kor.)

  • Ispis

Ustav svake kršćanske zemlje proistekao je iz 'Božjeg zakona' i onaj koji krši jedan, krši i drugi i taj ljubavi nema, niti prema Bogu, niti prema domovini (sr.3.tj.kor.)

***********

Pnz 4,1. 5-9: Posljednju knjigu Petoknjižja čujemo ponovo u Korizmi. Ona počinje riječima „Ovo su riječi.... A sad Izraele, poslušaj zakone i uredbe kojima vas učim da biste ih vršili i tako poživjeli..“ U ovoj Knjizi, Zakon je predstavljen kao izraz Božje volje očitovane u zapovijedima. U čitavom stvorenom redu koji postoji, postavlja se i red u odnosima između čovjeka i Boga, red u odnosima čovjeka i čovjeka. Zapovijedi su opipljiv znak prijateljstva, da i Bogu, i čovjeku svjedočimo ljubav. Zakon Božji koji je predstavljen, nije mrtvo slovo, nego je određen da raste, razvija se, te se prilagođuje povijesnim prilikama u kojima narod živi. On je kao takav dragocjena baština, stoga se i čuva u Kovčegu Saveza, u svetištu. Jedno je sigurno, sve društvene i gospodarske prilike u određenom vremenu, uređivane su prema Božjem zakonu. Ovo su riječi ... Poslušaj Izraele... Važnost Knjige Ponovljenog zakona potvrđuje i najčešća „citiranost“ ove knjige gotovo u svim drugim biblijskim knjigama.
****************

Mt 5, 17-19: Isus u svom „Govoru na gori“, između ostalog, ističe važnost Novoga Saveza (Zakona) koji je kršćanski i kao takav pozvan je na usavršenje Mojsijeva Zakona. On to potvrđuje riječima da je došao „dovršiti“ zakon i proroke. Isus, stoga, ništa ne dokida, niti ga čini nedodirljivim, nego zajedno sa starim daje konačni novi oblik u kojem se u potpunosti ispunja ono čemu je Zakon težio. Iako se već Stari zakon svodio na ljubav, ljubav postaje Isusova nova zapovijed i ona ispunja sav Zakon. Ističe se: nova pravednost, nov pristup grijehu preljuba i rastave, nov pristup ljubavi prema bližnjemu i neprijatelju kao i osveti. Vrlo je važan Isusov novi duh molitve u teologiji „Očinstva“, zatim nov pristup postu, pokori, milostinji, nutarnjoj svjetlosti za ostvarenje pravičnog suda, kao i potreba ispravnog odnosa duhovnog prema svjetovnom.