Svaki kraj ima svoje vrline, 'očito ima i svoje mane' (XXVII.tj.čet.)

Svaki kraj ima svoje vrline, 'očito ima i svoje mane' (XXVII.tj.čet.)

Gal 3, 1-5: U trećem poglavlju Poslanice Galaćanima, Pavao povlači poredbe Zakona – tj. Židovstva i novozavjetne vjere tj. kršćanstva. Galaćane naziva 'bezumnim i opčaranima'. Nije bez razloga, jer počeli su s Duhom, a završili tjelesno. Ako su Grci mudraci i nepouzdani, Krećani lažljivi, Dalmatinci okrutni, Židovi tvrdošijaši, onda je očito da vas Galaćane tuče glas tupavosti. Kako svaki kraj ima svoje vrline, očito ima i svoje mane. Tupavi su uvijek povodljivi i daju se lako opčarati. Iako znate, kaže Pavao, da Duha Svetoga niste primili po djelima Zakona, nego zbog vjere u Isusa Krista, vi ipak u znanju želite pasti s konja na magarca. Vi krasno počeste s Duhom Svetim, kao Božjim darom, koji je svjedočanstvo našem duhu, ali ste njegovo djelovanje brzo skončali i vratili se tjelesnom. Ne znate li da je još David kad je sagriješio molio: „Svoga Duha Svetoga ne uzmi od mene.“ Vi se borite s tijelom, a ono ne može razumjeti dobro ni Zakon, na kojeg se vraćate. Ne zaboravite, vi ste s tijela prešli na Duha Svetoga koji je darovan duši. Imate težu stisku u savjeti od Davida. Toliko ste pogrda pretrpjeli od Židova i od pogana, pa je li to uzalud? Grešniku je potrebno ponovno obraćenje, poput Davida koji moli: „Smiluj mi se Bože po velikom smilovanju svom....“ Ako ste sve to činili u neznanju, takvom obraćeniku grijesi se uvijek opraštaju. Zbog ne znanja, vas su zaveli 'lažni učitelji'. Primili ste s vjerom Duha Svetoga i time posjedovali darove moći. Ali to nije stvar prošlosti, nego Duha Svetoga i njegov razbor primate svaki sat i čas koji vas čini dostojnima činiti djela ljubavi i sve druge kreposti, kaže Pavao. Stoga, obratite se!

Lk 11, 5-13: A što Isus kaže? Jučer smo čuli od Isusa molitvu „Očenaša“. Danas čujemo dobre pouke o molitvi. Jednostavne su i poučne. Prijatelj, prijatelju koji moli, uvijek treba pomoći što god mu treba. A koliko će tek Bog, koji je Otac i u moći je pomoći. Tu je on neiscarpan primjer. On nije samo prijatelj, nego Otac. On svoga Duha Svetoga, vjerniku ne daje na mjeru. „Tko god ište prima, tko traži nalazi , tko kuca njemu će se otvoriti.“ Vjernička ustrajnost u molitvi, crpi moć od Duha Svetoga. Svakog vjernika s Duhom svetim možemo gledati kao divno rodno stablo, zakićeno uvijek izvrsnim plodovima: ljubavi, dobrote, milosrđa, praštanja, strpljivosti, razboritost, ustrajnosti i tako dalje.