Božja volja i čovjekova nevolja često se dodiruju

  • Ispis

Božja volja i čovjekova nevolja često se dodiruju (13.tj.sr.)

Post 21, 5.8-20: Sara prema Božjem obećanju rodi sina Izaka. Dječak je rastao i često se igrao sa starijim polubratom Jišmaelom. Razumljive su i svađice među djecom koje pobude staru odbojnost između Sare i Hagare. Tim više, Sara se bojala da s vremenom, stariji polubrat ne ugrozi Izakova prava kao baštinika i sina obećanja. Zato Sara zatraži od Abrahama da iz klana otjera i Jišmaela i Hagaru. To se Abrahamu nije baš svidjelo jer je obojici želio dobar život, a tome se protivilo i običajno pravo, ali ga anđeo Gospodnji uvjeri da je bolje da otupusti Hagaru s dječakom u izvorno njihovo pleme i tako mu vrati slobodu. Jišmael je tada imao 16 godina, a Izak tri godine. Unatoč zavisti i ljudskoj zlobi, tako su postale jasne dvije stvari: prva i najvažnija da se Božje obećanje odnosi na Izaka, sina koji je rođen na čudesan način i izravnim Gospodinovim zahvatom; druga, da će i Jišmaelu biti zajamčen Gospodinov blagoslov. Jišmael će, naime, postati ocem drugog brojnog naroda. Tako su ljudi počeli shvaćati da i u najobičnijim događajima i zgodama Bog obistinjuje svoj providnosan i dobar naum, pa zato povijest i jest „sveta“. Hagara tako nanovo zadobije slobodu i uputi se u pustinju, prema Egiptu. No, ona se izgubi u pustinji: i gle dok je dijete umiralo od žeđi a Hagara ga sva očajna, jecajući gledala sa strane, pojavi se anđeo Gospodnji i utješi je riječima: „Ne boj se, Hagaro, jer ću od njega podići veliki narod“. Nato je povede do studenca. Jišmael se kasnije oženio Egipćankom i s njome imao dvanaest sinova koji postadoše glavari plemena Sjeverne Arabije.

Mt 8, 28-34: Nakon utišane oluje, Isus dolazi prijeko u gadarski kraj. To je bezbožnički grad smješten jugoistočno od jezera. U tom gradu Isus ozdravlja dva opsjednuta čovjeka, zloduhe koji su ih mučili šalje u krdo svinja koje odjuri u more. S biblijskog stanovišta možemo zaključiti da će do sudnjega dana zlodusi na zemlji imati izvjesnu slobodu djelovanja. Oni to najradije čine opsjedajući ljude. Oslobođenje opsjednutih označuje razornu moć grijeha, i ujedno moć koja uništava Sotoninu silu. Moramo istaknuti da su zli duhovi oni koji imaju satansku volju koja je uvijek susmjerena na razaranje duhovnog i tjelesnog ljudskog života. Zato Isus svojom vlašću nad zlim duhovima razara moć sotone, te otpočinje obećano kraljevstvo u Duhu Svetom. Ako ljudi odbijaju prepoznati snagu Duha Svetoga, sami ga demoni prepoznaju. Isus je zlodusima glasno uzviknuo: „Idite!“ Treba istaknuti da je nastala velika materijalna šteta. Sve su se svinje podavile u jezeru. Zato su Isusa molili da ode iz njihovog kraja. Moguće da su se ovi pogani kasnije obratili u vrijeme progona prvih kršćana. Bog i krivim crtama pravo piše. Događaj je izrazito pamtljiv i upečtaljiv i nije slučajan. Božja volja i čovjekova nevolja često se dodiruju. Gospodin veoma često drugačijom logikom raspoređuje događaje.