Tko je prikladan za Božji put, neka ide dalje

  • Ispis

Tko je prikladan za Božji put, neka ide dalje (13.tj.pon.)

Post 18, 16 - 33: Bog potvrđuje savez s Abrahamom po peti put davanjem novih imena. Abram postaje „Abraham“, Saraja postaje „Sara“ i određivanje obrezanja kao fizičkog znaka pripadnosti i podsjetnika Savezu. Sve se to zbiva dvadeset četiri godine nakon što je krenuo iz svoje zemlje u zemlju Kanaan. U današnjem osamnaestom poglavlju čitamo kao su postojala dva jako izopačena grada: Sodoma i Gomora. Stoga ih Bog odluči uništiti. Ipak, dok je s uzvisine promatrao te jadne gradove Bog je odlučio to priopćiti svome savezniku Abrahamu. Abrahame, velika je vika na Sodomu i Gomoru i grijeh je njihov pretežak. Abraham shvati da je Bog odlučio uništiti ta dva grada, ali mu bi jasno da Bog očekuje nešto od njega.
Što? Bog je očekivao da Abraham posreduje za grešnike. Tako je započeo predivan razgovor između Boga i Abrahama, a predstavlja jedan od najdrevnijih i najdirljivijih molitvenih obrazaca. Bog pristaje da spasi Sodomu i Gomoru, ako Abraham u njima nađe 50 pravednih, a onda se taj broj smanjivao do broja 10.

Mt 8, 18-22: U današnjem evanđelju čujemo razgovor između Isusa i jednoga pismoznanca: „Učitelju za tobom ću, kamo god ti pošao“. Isus mu odgovara: „Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio“. A onda jedan drugi povika: „Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca“, našto je Isus odgovorio: „Pusti neka mrtvi pokapaju mrtve.“ Naime, ako pogledamo, Isusov život u materijalnom pogledu, bio je na dnu društvene ljestvice. Svi imaju nešto, a on, nešto poput proroka Amosa, drži da su svi mrtvi oni koji su kršćeći Božji zaokon stekli imanje, pa zbog toga ne mogu poći za Isusom. Ti kreni za mnom, a pusti takve mrtvace neka ukopavaju mrtve. Jedno je jasno, Bog uvijek želi osdravljenje i život.