Čovjek je na zemlji putnik i mora znati kamo putuje

  • Ispis

Čovjek je na zemlji putnik i mora znati kamo putuje  (po.8.tj.k.g.)

Sir 17,24-29:Sirah vidi ljude kao putnike koji trebaju znati da Zemlja pripada Bogu i da čovjek na njoj živi kao stranac, jer sve je prolazno i čovjek sve mora ostaviti. Pisac pokušava uprisutniti istinu o nebu kao pravoj domovini čovjeka. Stoga, čovjek treba zahvaliti Svevišnjem za darove stvorenog svijeta i za njegovo veliko milosrđe. Ono što čovjek jest, postao je djelovanjem Svevišnjega. Ljudi su stvorenja i slika Božja i moraju razvijati bogoštovlje kao znak zahvale. Svevišnji nije izgubio iz vida svoje stvorenje i za njega je predvidio luku spasa. Ipak, Čovjek mora sam težiti prema svjetlu spasa. Nagrada postoji s onu stranu groba, jer postoji konačni sud za svakoga: za grešnike on će biti dan srdžbe, osvete i beskonačne kazne; za pravednike će to biti vječna nagrada na budućem svijetu. Kao da Sirah hoće reći: čovječe, putniče, pokaj se za grijehe dok još putuješ ovom zemljom, jer mrtvi se više kajati ne mogu, a ni hvaliti Boga ne mogu.

Mk 10, 17-27: U susretu Isusa i jednog slučajnog Putnika, koji ima potrebu pojašnjenja njegovog životnog puta, pa pita Isusa: Što mu je činiti da baštinim život vječni? Isus ga podsjeća na obdržavanje Božjeg zakona. Da, ali ja to sve držim, reče Putnik. Ako baš hoćeš viši stupanj blaženstva onda podijeli siromasima sve što imaš, odgovori Isus. Za Putnika ta informacija nije prihvatljiva. I apostoli su bili iznenađeni tom Isusovom porukom. Ali, Isus će iskoristiti priliku uputiti svoje učenike na opasnost bogatstva, ako je ono prepreka za spasenje i nebo. Naime, u Starom zavjetu, opće je mišljenje, da je bogatstvo i blagostanje Božji blagoslov. A Isus tu vidi opasnost na putu prema nebu.