Poniznost i skromnost uvijek vode u život, a oholost u smrt

  • Ispis

Poniznost i skromnost uvijek vode u život, a oholost u smrt   (5.11.2018.)

Fil 2, 1-4: Pavao ne krije veličinu uloge Krista i kršćana u Božjem planu ujedinjenja u Kristu svih stvari na nebu i na zemlji. Bog je stoga kršćane odredio za 'posinstvo' u Isusu Kristu, oni su otkupljeni njegovom krvlju, zadobili oproštenje grijeha i bogatstvo milosti. Čuli su za riječ istine, evanđelje spasenja. Stoga, posjeduju takvu vjeru i ljubav kojom mogu rasti u spoznaji proslavljenog Krista koji je postavljen iznad svih vlasti sada i dovijeka. Pavao, Crkvu vidi kao cilj Božjeg plana koji obuhvaća cijelo stvorenje – Crkvu koja ima dimenziju budućnosti. Taj Božji plan očituje bogatstvo Božjeg milosrđa i ljubavi, te je preobratio grešnike u svece, duhovne mrtvace u osobe duhovno žive, sada spašene po vjeri koja je dar Božji. Pavao želi da kršćani Filipa budu besprijekorni, da sjaje kao svjetla usred 'roda' lukava i izopačena te drže riječ života. Veoma je važno, ističe Pavao, da kršćani imaju postojanost duha, istu ljubav, istu misao, nesebičnost i poniznost, i moguće je biti svet i bez mane u božanskoj prisutnosti. Za ovakve riječi Pavao je imao razloga jer uvijek će biti oholih ljudi koji će zbog vlastite taštine postavljati pred vas i vlastite interese. Sigurno neće zaobići i kušnje koje su zbog vašeg novog načina života, novog nauka, izazov sredini u kojoj živite, no vi imate uvijek Boga uza se i oni vam ne mogu ništa. Pavao tako piše kao da svojom ljubavlju želi zakriliti nasad Radosne vijesti o Kristu. Sve su riječi pisane bliskom ljubavlju s dubokim osjećajem poniznosti prema onome koji vidljivo čini velika djela. Dragi Filipljani, taj PUT treba slijediti.

Lk 14, 12-14: U prethodnom odlomku Lukina evanđelja vidjeli smo Isusa na gozbi kod jednog farizeja. Uzvanika je puno. Vidljivo je, kako u takvim prigodama netko uvijek mora odrediti važnost gostiju. I drugo, tko je taj važni ravnatelj kod gozbe da određuje važnost gostiju? A izgleda da su tu bili svi važni i ugledni gosti. Danas vidimo drugi vid iste gozbe, gozbe na kojoj nema siromašnih, sakatih, hromih i slijepih. To je zasmetalo Isusu, Isusu koji ima razlog reći: Domaćine, ove si zvao na gozbu jer ti nešto znače u životu i nešto očekuješ od njih, dok onih, od kojih ne očekuješ ništa, ovdje nema. Kakav si ti to čovjek? U borbi za prestiž, njeguješ u sebi oholost, koja uvijek vodi u vječnu smrt, odakle nema uskrsnuća.