„ I vi treba da živite“ – Svi Sveti: propovijed na groblju Ivana Pavla II.

„K tebi, Gospodine uzdižem dušu svoju“
„Odagnaj tjeskobe srca moga,
iz bojazni mojih izbavi me!
Vidi nevolju moju i muku
oprosti sve grijehe moje!
Čuvaj dušu moju i izbavi me..“ (Ps 25)
Psalmista ukazuje kako je život pun iznenađenja.
Postoji tjeskoba i bol u srcu.
Postoji bojazan koja tlapi čovjeka.
Postoje nevolje i muke.
Postoji žarka želja da netko oprosti grijehe.
Postoji vapaj da netko očuva našu dušu i izbavi nas.
Sveti Ivan u knjizi Otkrivenja vidi Novi Božji svijet, u kojem taj netko, je objavljeni Bog po Isusu Kristu.
Upravo taj Bog briše svaku suzu s naših očiju. Taj Bog čini sve novo.
Taj Bog je Alfa i Omega, Početak i svršetak.
Naši mrtvi nisu mrtvi, samo su nam oduzeti, nedohvatljivi u riječi i našoj ljubavi.
Oni su samo malo prije nas pošli u smrt.
Na putu k pravom cilju stigli su malo dalje.
Naša nada u Božansko milosrđe u nama govori, oni su već blizu Boga.
Danas smo tu i molimo: Bože uzmi ih k sebi.
A onda neka mole za nas. Kako je divna ova neprestana izmjena ljubavi.
Danas te Gospodine molimo da prošlost ovih ljudi i naša prošlost ne budu teret krivnje, jer to je život unatrag.
Mi smo putnici prema tebi Gospodine i moramo živjeti za svoju budućnost, a ne putnici u prošlost.
Sveto pismo govori:  nema niti jednog čovjeka bez krivice i grijeha.
Svatko se mora znati nositi sa svojom raspuklinom ili  nekom ranom zbog nepravde grijeha i znati se obračunati – osloboditi toga.
Koliko god me pritiskali moji grijesi, moje krivice, moji promašaji, pokajanje ima snagu steći  Božansko milosrđe, koje oprašta.
               Obraćenje i ispovijed je najljepši utješni dar čovjeku. Moj vječni vapaj: Čuvaj dušu moju.
Znam da si išao cariniku, grešnicima, napuštenima i pokazao veliku brigu i ljubav zaplašenoj duši.
Trojedini Bog poznaje moju nevolju i krivicu i nisu potrebne velike i mnoge riječi.
Nego, smiluj se meni grešniku.
Ti si veselje moje duše. Ti si radost moga srca.
Ti si moje moćno oružje s kojim pobjeđujem sve, pa  i najvećeg neprijatelja smrt.
Ti si moja okrepa kao što je okrepa ovim uvenulim kostima naše cvijeće i naše svijeće.
Ti me od krštenja zoveš mojim imenom i kažeš, ti si moj. Ali i ja sam Bože tvoj.
Tvoja snaga je moja snaga, tvoja vrijednost je moja vrijednost, tvoja vječnost je moja vječnost.

Mi idemo prema tebi Bože a ti ideš prema nama i to je naša vedra budućnost.
Budućnost koja u sadašnjosti ima snagu umornome donijeti radost osmjeha.
Ona je jača i veća od nas samih.
Bez Tebe i Tvoga otkupljenja svijet bi bio pustinja
Bio bi to put bez cilja, zatvor bez vrata, čežnja bez ispunjenja.
Zar Isus nije rekao: „ I vi treba da živite“ idem pripraviti vam mjesto.
Često se sjetim mladenki dok se pripremaju za vjenčanje. Koliko je tu detalja i bjeline. Čovjek se pita zašto je to tako. Ona se  želi svidjeti svom dragom. I ne daj Bože da ga izgubi.
U Knjizi otkrivenja čujemo za  mnoge koji su svoje haljine ubijelili za Gozbu  Jaganjčevu.
I ne daj Bože ne doći u bjelini. Ne daj Bože izgubiti pravo na Gozbu Jaganjčevu.
Ako znate da netko od ovih pokojnih nije ubijelio svoje haljine u Krvi Jaganjčevoj, molite za njega Božje milosrđe, molimo danas na ovu Svetkovinu Sviju Svetih.

Amen!“

Župnik