Trideseta nedjelja kroz godinu 2022.-c

Kršćanska braćo i sestre,
“Gospodin je sudac i ne vrijedi kod njega lijepo lice. Nije pristran na štetu siromahovu i sluša molitvu potlačenoga.“ (Sir 35 )

Ovaj tekst godi ljudskoj duši.

Lijepo je čuti da postoji od nekuda pravednost za kojom čovjek u svim vremenima vapi.

Stvarnost treba prihvaćati onakvom kakva ona jest. Upravo je tu razlika između Božjeg viđenja stvarnosti i stvarnosti kako ljudi gledaju.

Ljudi „blagostanja“ postaju neosjetljivi za druge jer su zatvoreni u sebe same i ne vide one kojima je potrebna pomoć. Stoga oni ne mogu govoriti o pravednosti.

Dok gledamo današnjoj stvarnosti u oči s pravom pitamo: zašto postoje djela milosrđa u kojima se spominje i glad i žeđ?
Svaki dan doznajemo preko medija za ljude koji trpe zbog pomanjkanja struje, hrane i vode, što ostavlja teške posljedice osobito za djecu. (Papa Franjo)
Iskustvo gladi je teško.

Nikada neće prestati važiti riječi sv. Jakova: „Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru a djela nema? „Vjera bez djela mrtva je u sebi“. (2 Jak )
Ali sve je ovo divan uvod u evanđeosku poruku o „farizeju i cariniku“.

„Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravno ovako u sebi molimo: Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, ili kao ovaj carinik. Ja postim, ja plaćam desetinu, ja nisam kao drugi.“
Carinik naprotiv, priznaje sebe grešnikom i moli: „Bože milostiv budi meni grešniku.
I sada je ono najvažnije što Isus izriče, kažem vam: „ovaj siđe opravdan kući svojoj a ne onaj“. (Lk 18)

Analizirajmo malo Božji pristup pravednosti.

U farizejevoj molitvi subjekt u rečenici je „Ja“ – ja postim, ja plaćam, ja nisam kao drugi. U carinikovoj molitvi subjekt je Bog. Bože, smiluj se meni grešniku.

U farizejevom pristupu pravednosti i opravdanosti je čovjek.

U carinikovom pristupu pravednosti i opravdanosti je Bog.
Bog opravdava. Tko će spasiti?

Jasna je evanđeoska istina: opravdanje i spasenje dolazi od vjere u Isusa.
Braćo i sestre,
pokucajmo na vrata sv. Pavlu da nam protumači ovu prispodobu „o farizeju i cariniku“.

On to može govoriti iz vlastitog iskustva.

Bio je farizej, Židov, vjeran predaji otaca u držanju Zakona, besprijekoran po pravednosti koja dolazi od Zakona.

A onda, netko mu je otvorio oči. Sve što je prije bilo vrijedno izgubilo je na cijeni vrijednosti zbog Krista.
Prestao je tražiti svoju pravednost koja dolazi od zakona i započeo tražiti onu koja se dobiva po vjeri u Krista (Fil 3)

Prekrasna autobiografija duhovnog zrenja u kojoj je prikazana „Božja pravednost „ kao sasvim različita od “ljudske pravednosti”. „Ta milošću ste Božjom po Kristu i u Kristu spašeni.“ (Rim)
Braćo i sestre,
danas smo čuli poslanicu sv. Pavla upućenu Timoteju, u kojoj Pavao daje konačan ishod svojega života.

U zatvoru je.
Čeka izvršenje smrtne kazne. Napušten od svih. Piše!
“Predragi!
Ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti koji će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedni sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavljučekaju njegov Pojavak. Nikoga ne bijaše uza me na sudu, svi me ostaviše. Ali Gospodin je stajao uza me i krijepio me….“ (2 Tim 4)
Obratimo pozornost na riječi: „vjeru sačuvao“, svima koji s ljubavlju čekaju Gospodina, a Gospodin je stajao uza me i krijepio me“.

On je nada mojega života. Vjera u Krista, Ljubav prema Kristu i Nada u Krista su duhovna energija koja Pavla diže ponad svega i do sedmog neba.

On tu vidi snagu Kristovog Duha.

Kakva snaga Duha, dok priznaje svoja dobra djela koja je za života izvršio, on se ne uzdiže iznad drugih, nego u sasvim drugom duhu nego farizej čeka vijenac “pravednosti“ od Gospodina ne samo za sebe nego za sve koji s ljubavlju čekaju Gospodina.
E to je Pavao.
Hvala ti Pavle, sada možeš zatvoriti vrata, doznali smo št

 

o je to prava pravednost.
Gospodinu i tebi Pavle, hvala i slava vam u sve vjekove. Amen!
Župnik