Iz 55, 10-11: U 55 poglavlju imamo podnaslov „Moć Jahvine riječi“. Koliko god danas govorili o moćnim svjetskim medijima koji s kraja na kraj svijeta, gotovo istovremeno, kreiraju svojom riječi javno mišljenja sveukupnog čovječanstva, ipak, ako i takve snažne i brze ljudske riječi usporedimo s Božjom riječi: I reče Bog: „Neka bude svemir“, i bi tako, još uvijek je to u poredbi samo sićušni trag prašine. Da je Jahve Gospodin, te da će njegove riječi trajati koliko i stvoreni svijet, a to je vječnost, nema dvojbe Božja riječ se mora poštovati. Bog je gospodar prošlosti, ali i sada gospodari događajima. Dok ljudska riječ utječe na promjene postojećeg, Božja je nepromjenjiva i utječe i na nepostojeće, jer on riječju stvara iz ničega. Njegova se Riječ nikada ne vraća bez ploda, nego čini ono što Bog sam hoće i obistinjuje ono zbog čega je poslana.

Mt 6, 7-15: Današnje Evanđelje donosi još jednu od mnogih zgoda na Isusovom PUTU. Učenici žele da ih Učitelj nauči moliti. Nije odbio, nego je rekao: „Kad molite, ne molite kao pogani, nego ovako molite: ‘Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje…!“ Kroz cijeli Očenaš provlači se sedam prošnji. U molitvi su vidne svagdašnje potrebe i kušnje. U svakodnevnom apostolskom naviještanju Radosne vijesti, mora se očitovati zlatna nit molitelja i onoga koga se moli. U molitvi Očenaša, vidna je nova slika Boga, sada je on „Otac“, ili još prisnije „Abba“- tata. Ali, tu je slika i novozavjetnog vjernika, koji doživljava Boga kao Oca svih ljudi, a ne samo onih u Židovstvu. Privatnog Boga nema.
Očenaš nam ne kaže samo ‘što trebamo moliti, kako se dolikuje’, nego također tko je Bog za nas i što želi za nas činiti. Očenaš je molitva koja čezne za neograničenim, nedjeljivim i nelomljivim, tj. savršenim osobnim zajedništvom s Bogom. Očenaš je molitva koja želi molitelja prilagoditi Bogu, Ocu i u njoj dolazi do izražaja briga za Boga, Oca i njegovu očinsku volju. Iz toga razloga Očenaš je ona molitva Isusova učenika koja ga motivira i osposobljava tako živjeti da se Očevo ime sveti i Božje kraljevstvo dođe. Ovakav Isusov stav otvara vrata zajedništva među Apostolima i njihovim učenicima, koji više nisu samo Židovi. Danas nam nije cilj razložiti molitvu Očenaša u detalje, nego uvezati jedinstvenu Božju poruku protkanu u Evanđelju i djelima koje Apostoli čine u ime: Oca, i Sina, i Duha Svetoga. Isus preporučuje kako ćemo razgovarati i postaviti svoj život s pram Stvoritelja i spram svoga bližnjega.Vi dakle ovako molite, (prevedeno da je svaka molitva razgovor s Bogom): Kakva divna komunikacija s Bogom i bližnjima, zar čovjeku išta više treba od ovoga što sadrži ova molitva da bi ostvario ono što je na nebu da tako bude i na zemlji.
Ipak, ruku na srce, mi ćemo lako kleknuti na oba koljena pred Gospodina i priznati sve svoje grijehe te zamoliti za oproštenje, ali kleknuti pred svojim zemaljskim ocem ili pred svojim bližnjim i zamoliti za oproštenje to ide malo teže. A kako Bog oprašta? On oprašta onako kako mi opraštamo svojim bližnjima. Ova molitva čini nas prikladnim za Boga i za čovjeka.
Divno nas socijalizira u zajednici koja tada postaje Kraljevstvo Božje. (Mt 6)