Br 24,2-7.15-17a; Knjiga Brojeva bavi se događanjima koja su se zbili u vrijeme putovanja židovskog naroda kroz pustinju do ulaska u Obećanu zemlju. Tako donosi i jednu drevnu židovsku predaju koja pripovijeda da je moapski kralj dao pozvati poganskog svećenika Bileama da prokune Izraelov narod jer ulazi u njegov posjed. Naime, moapski kralj Balak bio je vrlo zabrinut pristizanjem izraelskog naroda iz ropstva u Egiptu, koje je trajalo 430 godina i četrdeset godišnjeg putovanja kroz pustinju do ulaska u Obećanu zemlju oca Abrahama. Odlučio je pozvati sa obala Eufrata poznatog svećenika-vrača po imenu Bileam da prokune Izraelov narod. Za uzvrat obećao mu je veliko bogatstvo. Bileam je spočetka odbijao poći na put, govoreći glasnicima da mu se ukazao Izraelov Bog i zabranio da proklinje njegov narod. Naposljetku se Bileam zaputi jašući na magarici, pratila ga njegova dva momka. I gle, anđeo Gospodnji s isukanim mačem u ruci stane na put da ga spriječi, Bilem nije ništa vidio, ali jest magarica. Nastupilo je naguravanje i skretanje s puta, te magarica konačno odustane od daljnjeg puta. Bilem je tukao magaricu, ali sve je bilo uzalud i nije je stao tući dok nije čuo ljudski glas. Tada mu Gospodin otvori oči i on je ispred sebe vidio anđela kako stoji na putu s golim mačem u ruci. Konačno je Bileam shvatio da je to intervent Božji te odluči sići sa živinčeta i krenuti odmah natrag. No, anđeo ga nagovori da nastavi put pod uvjetom da govori samo ono što će mu on kazivati. I gle, kad se našao zajedno s kraljem Balakom na vrhuncima brda, ugleda izraelski tabor. Bileam tada poče blagoslivljati taj novi narod. Prolomio se glas Bileama: „Blagoslovljen bio tko te blagoslivlja, a proklet da je tko tebe proklinje!“ Tada je Bileam izrekao i svoj proročanski mesijanski tekst koji govori o izvanrednom otkriću da je izvor Bileamova znanja sam Bog. Ni podmićivanje, ni prijetnja, ne mogu ga skrenuti od istine koju mu je Bog objavio. Bilo je to proročanstvo onoga koji riječi Božje sluša, koji poznaje mudrost Svevišnjeg, koji vidi viđenja Svesilnog, koji pada i oči mu se otvaraju. Vidim ga, ali ne sada, motrim ga, ali ne iz blizine. Od Jakova zvijezda izlazi od Izraela žezlo se diže i Edomu jednog dana doći kraj. I došao mu je kraj.

Mt 21,23-27: Mateju, kao prvo, u oči upada da je Isusov ulazak u Jeruzalem ispunjenje proročkog obećanja: „Evo kralj ti tvoj dolazi, krotak, jašući na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinom.“ Nadalje, Mateju je važna činjenica da se Isusovim ulaskom u Jeruzalem ispunilo Božje obećanje, što će događaj Cvjetnice i potvrditi. S Isusom, prorokom iz Nazareta, ne dolazi „kraljevstvo oca našega Davida, nego dolazi onaj koji naviješta prisutnost kraljevstva nebeskog i koji će se jednoga dana vratiti u slavi svoga kraljevstva. Isus čini ono što naučava – i naučava ono što čini. Kad govori, njegovi slušatelji često su zapanjeni ili čak potreseni, jer sve to čini s autoritetom kakav nitko do sada nikada nije imao. On zrači suosjećanjem, ljubavlju, milosrđem, razumijevanjem i izvanrednom božanskom snagom. I kao takav, izaziva javnost koju zanima: Kakvom vlašću sve to Isus čini? Ali Isus primjećuje, da ti isti nisu držali do Ivana Krstitelja jer im nije do istine, stoga oni za Isusa nisu bili pravi sugovornici.