Na sceni je Ljubav nad kojom grijeh nema moć
8.prosinca 2024. – c
Da bi razumjeli Svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, dobro je znati stanje čovjekovo prije istočnog grijeha i poslije grijeha.
A stanje posvetne milosti i stanje grešnosti ide od iskona.
Čovjek se kasno pojavio na zemlji, tek šesti dan stvaranja. Bilo je to u edenskom vrtu stare Babilonije, između dvije rijeke Eufrata i Tigrisa u današnjem Iraku.
Tu je upravo kolijevka ljudske civilizacije. I danas postoji prostor Edenskog vrta.
Kao i sve, tako i čovjek dolazi od Boga. On živi s biljkama i životinjama, ali on je posve „drugi“ i „mnogo više“ nego li one.
Čovjek je biće sposobno razumjeti, slobodno htjeti i ljubiti. A njegovo dostojanstvo izvire iz slike Božje. Stvorio ga je kao muškarca i ženu, da jedno drugom budu partneri i pomoć.
Čovjek ima na raspolaganju cijeli svemir, on može rasti u ljubavi prema Bogu i u uzajamnoj ljubavi i težiti Bogu koji je vječan.
Kako čovjek nije jedino slobodno razumno biće stvoreno od Boga, ima tu i duhovnih bića obdarenih razumom i slobodnom voljom, a zovemo ih anđelima.
Uzvišena su to bića koja slave Boga. Ali nisu svi takvi ostali, neki zbog oholosti života bivaju odbačeni i prezreni od Boga. Bačeni su u pakao, kako tvrdi Biblija.
Biblija tvrdi da oni imaju moć sijati zlo u stvorenom svijetu sve do drugog dolaska Kristovog i potpune uspostave Božjeg Kraljevstva.
Tu moć zla iskusili su i prvi ljudi Adam i Eva.
Sila zlog duha zavodi Evu i ona krši Božju zapovijed.
Ta je teška baština nazvana „istočnim grijehom“ .
Adam i Eva s mjesta gube milost izvorne svetosti. I čovjek se mora vratiti u prah iz kojeg je uzet.
Smrt ulazi u povijest čovječanstva. Sve je poremećeno.
Stvarnost palog čovjeka Biblija opisuje kroz cijeli Stari Zavjet.
„Svaki grijeh nakon toga bit će neposluh prema Bogu i manjak povjerenja u njegovo dobro.“ (KKC 397)
Ali Bog ne prepušta svoje stvorenje njemu samome: naprotiv, on već kod prvog grijeha Adama i Eve obećava Spasitelja kao novog Adama i novu Evu – Mariju.
A do tada, On čuva svijet i upravlja njime svojom božanskom Providnošću.
Biblijski događaji ne prežaju izvorno prenositi ZLOČIN I KAZNU.
Sjetimo se Kajina i Abela, Sodome i Gomore, Općega potopa, Deset egipatski zala, ubojstava Kraljeva i Proroka do ubojstva posljednjeg proroka Staroga zavjeta Ivana Krstitelja.
Sve to vrijeme provlači se vapaj poput onoga u Psalmu 121:
„Odakle će mi doći pomoć?
Pomoć je moja od Gospodina, koji stvori nebo i zemlju“.
Zaista pomoć i može jedino doći od Gospodina koji stvori nebo i zemlju.
Odabire Bog u Babiloniji jednog obamrlog pravednika Abrahama i moli ga da pođe u Obećanu zemlju Kanan-Palestinu –Izrael. Tisuću kilometara daleko.
Sklapaju savez vjernosti.
A cilj Saveza je, održati narod u vjeri i ljubavi prema Stvoritelju i bratu čovjeku, koji ima nakanu sam u licu čovjeka pokazati da je ljubav moguća kao zakon života, nad kojim grijeh nema moć. Bit će to:
Ljubav, koja je jača od smrti.
Ljubav, koja je vječna, kao što je Bog vječan.
Ljubav, nad kojom grijeh nema moć.
To tvori izvor našega nepokolebljivog pouzdanja u Boga, našega Oca, koji želi spasiti čovjeka i vratiti prvotno stanje milosti i zajedništva s Bogom. (Dj 2,36)
U povijesti spasenja ljudskog roda izraženo i LJUDSKO SUDJELOVANJE.
Tu su Praoci naše vjere.
Tu su Proroci i mnogi drugi Božji ljudi, među kojima je znatno izražena uloga Blažene Djevice Marije.
Nju Ivan Pavao II naziva Majkom Otkupitelja.
Upravo će ona voditi trajno neprijateljstvo roda dobroga i roda zloga.
Upravo je ona ta ljubav nad kojom grijeh nema moć.
Snažno to Crkva tvrdi da je Blažena Djevica Marija očuvana od svake ljage istočnoga grijeha od trenutka svoga začeća.
Puna milosti i ljubavi, od iskona je u posvetnoj milosti.
Kao što je prva Eva – majka svih živih, tako je nova Eva – Marija duhovna majka koja svoju djecu po Sinu, koga je rodila, rađa za nebo, za vječnost.
Krist Spasitelj koji oduvijek živi, došao je po Mariji na ovaj svijet i postao nama sličan.
On je objavljenje Očeve ljubavi. To je ljubav koja nadilazi sve ono što mi ljudi možemo zamisliti i reći. Ljubav nad kojom grijeh nema moć.
Župnik