Iz 30, 19-21. 23-26: Moramo istaknuti da je Bog pozvao Izaiju 740 g. prije Krista. U svom svjetovnom svojstvu Izaija je savjetovao judejske kraljeve na političkom i gospodarskom području, no duhovna važnost bila mu je u mesijanskoj viziji. Snažna je njegova uloga u osnivanju duhovne zajednice u vlastitom narodu te tako uzdizao pouzdanje u Jahvu svoga Boga. Imao je divnu poruku gotovo kozmičkih razmjera, kad kaže: „O miru i nadi ovisi snaga vaša“.  Upravo takav stav judejsko kraljevstvo mora zauzeti u odnosu na susjedne super sile. Kralj se Ezekija dugo držao tog prorokovog savjeta, mnogo puta odbijajući pristupiti protuasirskom savezu. Ali nažalost kasnije će podleći tom iskušenju. Lažni savjetnici dali su mu podršku da sklopi savez s Egiptom, koji će ga izdati u napadu Asiraca. I drugi savezi protiv Asiraca nisu urodili plodom. Ipak, vrijedno je istaknuti  da je i kralj na poticaj proroka Izaije započeo vjersku obnovu unutar kraljevstva, a u vanjskoj politici  nastojao je postići samostalnost u odnosu na velike sile, u uvjerenju da samo Bog može spasiti svoj narod.  Upravo će tada Judino pleme zapasti u kušnju da se za pomoć obrati drugim narodima, umjesto da se pouzda u Boga, velikog, svetog kralja neba i zemlje, koji vlada narodima a od svojih podanika zahtijeva potpunu odanost. Prorokovo ime Izaija znači „Gospodin je spasenje“ i to je bilo vrlo prikladno da se Judeja mora obratiti Bogu za spasenje, a ne smije se upuštati u političke spletke s drugima narodima. Prorok je uvidio da je Gospodin istinski kralj Judejaca, a da to nije Davidov potomak koji toga trenutka sjedi na prijestolju u Jeruzalemu. Bog je kralj svih naroda. Judine vođe odbit će poslušati prorokovu opomenu,  pa neće doznati što Gospodin od njih zahtijeva. Slušat će, ali neće razumjeti Božje putove, gledat će, ali neće uvidjeti. Unatoč mnoštvu zli savjetnika koji savjetuju kralja, Izaija mora govoriti ono što Bog njemu govori. Puče sionski koji prebivaš u Jeruzalemu, više ne plači, čim začuje vapaj tvoj, uslišit će te. Više se neće kriti tvoj pravi Učitelj, oči će ti gledati Učitelja tvoga (čitaj Isusa) i čuti njegove riječi: To je put njime idite, bilo vam krenuti na lijevo ili na desno, tada će Gospodin iscijeliti prijelom svojemu narodu, izliječiti rane svojih udaraca. No još za Izaije nekim čudom preko noći pomoreno je 180.000 tisuća asirskih vojnika, a ostatak se povukao iz okruženja Jeruzalema. Na kraju svih kušnji Bog ih spašava i poziva da se vrate Jahvi on je spasenje svom narodu.

Mt 9, 35-38; 10, 1. 6-8; Učitelj o kojem Izaija govori je sada tu. Isus je tu, a s njime i Kraljevstvo Božje ili kraljevstvo vladavine Božje. „I obilazio je Isus sve gradove i sela učeći, liječeći svaku bolest i propovijedajući kraljevstvo Božje.“ Žetva je velika i posla ju puno, stoga Isus šalje dvanaestoricu od kojih samo jedno traži: „Putem propovijedajte: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko’. Bolesni liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite….“  Drugim riječima, otvarajte ljudima oči, Mesija je tu. A to je upravo sporna točka u kojoj se Židovi i kršćani bitno razlikuju.