Isus je „misteriji“ vrijedan da se upozna (23.tj.pon.)
***********

Kol 1, 24-2,3: Pavao je vrlo osjetljiv na Kristov nauk. I vrlo je lako, i brzo otkrivao krive i lažne apostole koji su čak i pisali pisma i poslanice poput njega kao pravog Kristovog apostola. Apostolovo se poslanje sastoji u naviještanju Božje poruke, dok drugi govore o nepoznatim, dubokim, i samo za uži krug shvatljivim stvarima. Otajstvo koje je Bog otkrio ljudima je ovo: Isus Krist je prisutan u svakom kršćaninu da ga pripremi za slavnu budućnost. Isus je „misteriji“ vrijedan da se upozna, pa vrijedi potruditi se i uložiti u to sve sile, kao što je to učinio Pavao. Što je Krist osobno trpio i što trpi u svojim vjernicima, čini punu mjeru patnja koje su potrebne za spasenje ljudi. Njegove su osobne patnje po sebi dovoljne da pribave oprost grijeha i milost, ali da ljudi dođu do milosti potreban je napor i patnje svih članova Crkve. Pavao ne tvrdi da je Isusova muka nedostatna za naše spasenje, već jednostavno tvrdi da se ni Crkva –kršćani – ne može razvijati bez muke i trpljenja. Isus je trpio da bi uspostavio Kraljevstvo Božje, i svi koji nastavljaju njegovo djelo moraju biti sudionici njegovih patnji. Još jednom potvrdimo, Pavao zasigurno ne želi ništa pridodati stvarnoj otkupiteljskoj vrijednosti križa, kojoj ne može ništa nedostajati, ali on se pridružuje Isusovim „mukama“ svojim apostolskim trpljenjem. Ta iskušenja mesijanskog vremena već su unaprijed odmjerena Božjim naumom, i Pavao kao apostol pogana osjeća da mora dopuniti tu mjeru. Prije su pogani bili na neki način isključeni iz spasenja, tada još pridržana Izraelu: bili su „bez Krista“ i „bez nade“. Konačno objavljena nakana Božjeg nauma, njegovo „otajstvo“ jest upravo u tome da su i oni pozvani na spasenje i, po sjedinjenju s Kristom, na nebesku slavu. Krist je Osloboditelj, Spasitelj.
************

Lk 6, 6-11: Nakon što su Farizeji okrivili Isusa, što njegovi učenici subotom trgaju klasje, a subotom je zabranjen svaki rad, sada Isus sam demonstrativno krši subotnji zakon. On ozdravlja čovjeka usahle ruke. I ovdje Isus ispravlja krivo tumačenje zakona, uz napomenu da svi zakoni i propisi podliježu jedinoj zapovijedi ljubavi. Čovjek je mjesto i prilika gdje se ima pokazati ljubav i poštovanje prema Bogu. Uskogrudno shvaćanje propisa doveli su da je propis u suprotnosti sa služenjem Bogu i čovjeku, a to je ljubav prema Bogu i čovjeku. Ljubav se uvijek pokazuje djelima, i zato propustiti dobro isto je što učiniti zlo. Sasvim je razumljivo da se subotom može i mora činiti dobro, načelo je jasno: život treba spasiti. A Krist je Osloboditelj, Spasitelj