Dobri pastir došao je u narod (20.tj.sr.)

******

Suci 9, 6-15: Gideon je svojim pobjedama uspio stvoriti centar moći na prostoru gdje su živjela plemena Efraimova i Manašeova. Imao je mnogobrojnu obitelj i stekao poštovanje Izraelaca, te su ga htjeli postaviti za kralja s pravom nasljedstva. Međutim, osnivanje kraljevstva predstavljalo je dramatično opredjeljenje. S jedne strane narod je shvaćao potrebu da ima jednog i moćnog vođu koji bi ga branio od napada susjednih naroda, a s druge strane pobožni Izraelci misle da je Bog jedini kralj i vođa, i glava izraelskog naroda. Nijedan se čovjek nije mogao s njime usporediti. Ipak, dogodilo se nešto neobično. Nakon smrti Gideona jedan od mnogih njegovih sinova Abimelek poubija svu braću osim najmlađega Jotama koji mu je uspio pobjeći. Jotam shvativši tragediju, koja je udarila njegovu obitelj, on je izrekao poučnu basnu, koja dobro izražava sumnje i smetenost pobožnih Izraelaca protiv kraljevstva. Kraljevstvo je uspoređeno s vlašću „gloga“ nad dobrim stablima: maslinom, smokvom, lozom…, koja kad opaze opasnost, nemaju više mogućnosti da se oslobode zato što ih snaga gloga, poput vatre, već okružuje.

**********

Mt 20, 1-16: Isusove riječi izgovorene u prispodobi današnjeg Evanđelja, možda najjače i najljepše islikavaju kakva je Dobri pastir došao u narod. Evo te slike. U Kraljevstvu nebeskom vinogradar unajmljuje sve do predvečer neuposlene nadničare, a na kraju dana svima daje punu nadnicu i time očituje svoju dobrotu koja ide dalje od pravde, ali je ne narušava. Takav je pravi Dobri Pastir. Takav je Bog, koji u svoje Kraljevstvo uvodi zakašnjele kao što su grešnici i pogani. Uzvanici prvog sata su Židovi koji od Abrahama uživaju blagodat Saveza, i oni ne smiju zbog dobrote Božje biti ljubomorni i zavidni. Bog je slobodan u svojem pozivu, stoga, prvi nemaju prednost što su prvi, a posljednji nisu krivi što su posljednji. Zato je i njima kao i prvima jednaka plaća. Među posljednje se ubraja razbojnik s desne Kristove na križu (Lk 23,42-43)