Različito vrijeme, a poruke iste, sve mora doći na svoje mjesto  (19.tj.čet.)

**********

Jš 3,7-10.11.13-17: Nakon dugog boravka u pustinji izraelski se narod pod Jošuinim vodstvom priprema za ulazak u kanaansku zemlju, zemlju obećanu njihovim pređima od Abrahama do Mojsija. Izraelcima, niz povoljnih povijesnih okolnosti omogućuje osvajanje obećane zemlje. Istočna carstva: egipatsko, hetitsko, mikensko s Krete i Grčke, pod pritiskom zapadnih naroda koji dolaze s mora, upadaju u krizu. Nastupa praznina koju Izraelci iskorištavaju. Počinje osvajanje: Jošua šalje dvojicu uhoda u Jerihon. Neka Rahaba, lošeg morala, sakrih ih u svoju kuću i pomaže im da pobjegnu. Kao zahvalu dobije obećanje da će njezina obitelj biti pošteđena od uništenja. Noseći sveti kovčeg, Hebreji prelaze preko Jordana. Povorka je krenula. Na čelu povorke su svećenici s Kovčegom, a za njima povorka s narodom. Tada se zaista zbiva čudesan događaj. Vode rijeke Jordana su se zaustavile i rijeka je prestala teći, iako je bilo vrijeme žetve kada rijeka obično nabuja. Činilo se kao da ponovno proživljavaju vrijeme Izlaska, vrijeme u kojem je narod, pod vodstvom Mojsijevim, prešao preko Crvenoga mora. Sve je namjerno opisano pjesničkim stilom, živim tonovima i bojama, da se pokaže kako se u tom trenutku ispunjavalo obećanje koje je Bog dao narodu dok je još bio u ropstvu i bez domovine. Sada se stvaraju uvjeti da Izraelci, osvajajući prostor, postanu narod koji ima svoga kralja.

***********

Mt 18,21-19,1: U današnjem Evanđelju, čujemo još jednu prispodobu u nizu mnogih o Kraljevstvu nebeskom – Crkvi, kao duhovnoj zajednici koju Krist utvrđuje. A kakva će ona biti i kakav će njezin poglavar biti, to današnja prispodoba govori. Kralj, u kraljevstvu odluči srediti račune koji nisu uvijek jednostavni za riješiti. Doveli su mu jednoga koji dugovaše deset tisuća talenata. To je nezamislivo velika svota. To je sto milijuna denara, a denar je jedna dnevnica. Kako dužnik nema odakle vratiti, dužnik pada na koljena i moli: „Strpljenja imaj sa mnom i sve ću ti vratiti.“ Gospodar mu se smilova. A kad on izađe van naiđe na jednog svoga prijatelja koji mu dugovaše sto denara-sto dnevnica. Uhvati ga i stane daviti: ‘Vrati što si dužan’! Prijatelj ga stane preklinjati: „Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti“. Ali on ne htjede, nego svoga prijatelja strpa u zatvor. Zbog ovakvog opakog postupka, Gospodaru ostaje samo jedno rješenje, kazniti svoga opakog i nepoštenog slugu.