Savez se s Bogom samo jednom sklapa, ali se stalno obnavlja (12.tj.sr.)

*********
Jutarnja sv. Misa – večernja je od Bdijenja sv. Petra i Pavla

Post 15,1-12. 17-18: U uvodu 15. poglavlja čuju se riječi: „Ne boj se, Abrahame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo velika. Uslijedila su velika obećanja i Savez. Abrahamova vjera stavljena je na kušnju, obećanja se još nikako ne ostvaruju. Abraham se nije mogao utješiti, duboko je u srcu nosio nezadovoljstvo koje nikomu nije otkrivao, pa ni Saraji. Bila je to nutarnja bol jer nema potomka. Ipak se ohrabri i svoje srce otvori Gospodinu, Onomu koji dobro poznaje što je najdublje u svakome čovjeku: „Moj Gospodine Bože, čemu mi tvoji darovi, kad sam bez poroda? Jedan će od mojih ukućana postati moj baštinik.“ Na to Gospodin odgovori konačno mu obećavši da će dobiti sina: „Baštinik će biti tvoj potomak“. Bila je noć. Bog izvede Abrahama i reče mu: „Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti. Toliko će biti tvoje potomstvo.“ I sad je uslijedila uporišna točka svih vjernika: „On povjerova Gospodinu, i to mu se uračuna u pravednost“. To je bio drugi čin vjere što ga iskazao nakon niza godina kada je ono istom napustio očinsku kuću. Abraham očituje Bogu svoje posvemašnje predanje, a to je predanje svoga uma i sasvim je obuzet ljubavlju prema Bogu kojemu podlaže svako svoje dobro, tako da Bog koji ga učini „pravednikom“ izbriše grijehe ukoliko ih ima. I sada se sam Bog želi s ovim pravednikom povezati savezničkim ugovorom. Do sada su bile riječi obećanja, od sada slijedi obveza pod zakletvom. Abraham priprema obred saveza. Uzima junicu, kozu, ovna prinese ih i rasiječe na pole, jednu polu stavi s jedne strane a drugu s druge strane. Prinese zatim grlicu i golubića, jedno stavlja s jedne, a drugo s druge strane. Stajati i čekati dok sunce ne zađe, u Abrahamu proizvodi jezu. I ova kušnja nije slučajna, ona je predosjećanje da će njegovi potomci trpjeti ropstvo u Egiptu. Ali dobio je obećanje o oslobođenju. I u mrklini noći pojavi se vatrena kugla kao „zadimljen žeravnjak i goruća zublja“. Prošao je Gospod između pola na žrtveniku i tim znakom izvršio obred saveza. To je bio znak zakletve. I sada Abraham izgovara: bio i ja rasječen kao ove pole ne budem li vjeran Savezu. Bog će tako pozvati sve vjernike poput Abrahama, iz svakoga naroda i svake kulture.   

*******     

Mt 7, 15-20: Kako Isusov ‘Govor na gori’ ide kraju, tako se naziru dobra i loša stabla, dobri i loši proroci. Dobro se stablo poznaje po dobrim plodovima, a zlo stablo po zlim plodovima. Lažne proroke je obukao u ovčje runo, a iznutra vire grabežljivi vuci. Kao da je želio reći: ništa neće odjednom propasti, nego propast ulazi na mala vrata i konačno dovodi do potpunog propadanja. Tako se Savez s Bogom ne sklapa jednom zauvijek, nego on se stalno obnavlja po našim: i riječima, i djelima. Ne obnavljamo samo mi, vez s Bogom, nego i Bog obnavlja vez života s nama. Uvijek je Bog prvi na djelu. On daje pravi život i snagu.