Hrabro samo, mirna i čista savjest, težak je žalac neprijatelju (7.vaz.čet.)

**********

Dj 22,30; 23, 6-11: Pavla su u Jeruzalemu dočekali radosno. On se sutradan javio Jakovu, biskupu jeruzalemske zajednice, pa je njemu i ostalim izložio sve što je učinio među poganima. No, uskoro se opet rasplamsalo staro neprijateljstvo nekih kršćana, prozelita. Ovaj put su ga optužili da prisiljava novoobraćene Židove da krše Mojsijev zakon. Pavao se pred Jakovom izjasnio o poštivanju Mojsijeva zakona. Ali to će ga stajati njegove slobode. Dok se u hramu molio, prepoznali su ga neki Židovi i uzbunili narod. Razjareni Židovi pograbe ga, ali ga je spasio pristigli rimski zapovjednik čete. Zapovjednik je omogućio Pavlu da se obrati narodu, no stanje se još gore pogoršalo nakon Pavlova govora. Da bi zapovjednik smirio svjetinu dade Pavla išibati. Kako je Pavao bio rimski građanin jer je rodom iz Tarza, prizvao se na svoje rimsko pravo da se ‘rimskog građanina’ ne smije šibati bez saslušanja i osude, stoga je zapovjednik odmah Pavlu skinuo lance i odveo ga u sudnicu pred Veliko vijeće. Pred Velikim vijećem, Pavao ponavlja svoje svjedočenje o Uskrslom Gospodinu. To je kod saduceja izazvalo negodovanje, jer niječu uskrsnuće, pa je nastala velika gužva između vijećnika saduceja i vijećnika farizeja. Rimski zapovjednik će Pavla iščupati iz gužve jer se bojao da Pavla ne ubiju, i Pavao je prebačen u Cezareju. Pratilo ga je 70 konjanika i 200 strijelaca. Noć ranije Pavlu je pristupio Gospodin i rekao: „Hrabro samo! Jer kao što si za mene svjedočio u Jeruzalemu tako treba da i u Rimu posvjedočiš!“ Mirna i čista savjest, stalni je izvor Pavlove etike.
***********

Iv 17, 20-26: U završetku Isusove velikosvećeničke molitve, vidimo žarku želju za jedinstvom apostola i njihovih nasljednika. Isus moli za vjernike koji će se sabrati po svjedočenju apostola i da njihova vjera ostane čvrsta u Isusovo poslanje. Hrabro samo! Bio bi to ukratko komentar završetka Isusove velikosvećeničke molitve.