Home Nije Isus za nas umro da bi mi spavali

Nije Isus za nas umro da bi mi spavali

Nije Isus za nas umro da bi mi spavali

Peta nedjelja kroz godinu 2023. -a

Liturgija prošle nedjelje stavila je pred nas “blaženstva” koja uvode u veliki govor, poznat kao Govor na gori – u kojem se otkriva velika povelja Novoga zavjeta.
U ovoj nedjelji otkrivamo svježinu i ljepotu kršćanskog nagovještaja koju daruju sinovi svjetlosti i sinovi dana.
Nije Isus za nas umro da bi mi spavali, nego zajedno s njime živimo zemaljski i vječni Život.
Isus nas mijenja iz korijena, ne samo izvana.

Ovaj Novi savez ima svoje karakteristike koje mijenjaju naša srca.

Mijenjaju se naši osjećaji i način postupanja prema Bogu i bližnjemu.

Zakon ljubavi postaje zakon koji ide naprijed.

To je zakon vjernosti prema vječnom svjetlu i vječnoj Istini.

U našem životu postoje različita svjetla koja sjaju i usmjeravaju.
Na nama je izabrati koja ćemo slijediti.

Svjetlo koje kratko traje, pojavi se i zgasne poput sitnih životnih zadovoljstava, premda su lijepa kratko traju i ne ostavljaju u srcu mir za kojim težimo.

Postoje zasljepljujuća svjetla popularnosti i slave, novca i uspjeha, koja obećavaju sve i odmah.

To su zavodljiva svjetla, koja svojom snagom zasljepljuju i vode iz snova o slavi u najcrnju tamu.

Postoji ipak svjetlo koje ne zalazi i ne slabi a to je Gospodinovo svjetlo ili bolje rečeno, to je sam Gospodin.

 

On je naše svjetlo, svjetlo koje ne zasljepljuje, nego prati i daruje jedinstvenu radost.

To je svjetlo za sve i poziva svakoga kršćanina s riječima koje Isus kaže: „Vi ste svjetlo svijeta“.

A tko je susreo Isusa i doživio čudo svjetla poput sv. Pavla, on izlazi i sebe samoga i traga kršćanskim putem nade i traženja, otklanjajući sve prepreke i hirove, od sebičnosti do pesimizma.

On zna gdje je svjetlo i pali ga.

On zna gdje treba soli i soli ovaj svijet.

Zato je nas ostavio ovom svijetu.

Ako mi učinimo jedan korak on će deset.

U obilju svoje svjetlosti, ljubavi i nježnosti nikad se ne umara i uvijek prvi kreće.

On je Otac i uvijek ide u susret.
Često On gleda kako se od njegove svjetlosti udaljavamo, ali on nas i tada prati.
Zna da nemamo dovoljno svjetla, zna da će ponestati ulja u lampama, pa opet je potrebno svjedočanstvo Božji djela.

Nije dovoljno znati kao Zakonoznanac mnogo toga, potrebna su vjera i djela kako kaže sv. Pavao danas u Prvoj poslanici Korinćanima (1 Kor 2,1-5), jer ne temelji se sve na mudrosti ljudskoj, nego na snazi Božjoj.
Današnje Evanđelje nam želi pomoći da stvari ovoga svijeta gledamo u svjetlu Božje mudrosti, tako da mi upravljamo njima, a ne one da upravljaju nama.

One ne smiju nas uvjetovati i nadvladavati tako da ne vidimo postojanje mnogo važnijega, jer mi nismo gospodari svoga života.

Zemaljski život je vrijeme hrabrosti i odvažnosti, jer nije jednostavno biti svjetlo i sol svijetu.

Ako pogledamo život sv. Pavla, on bi bio život „dobrog boja“ i „dobre trke“ koji se prinosi kao „žrtva ljevanica“ a sam kaže:
„Gospodin je stajao uz mene, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi Poruka te je je čuju svi narodi.“

Zaista je postao svjetlo svijeta i sol zemlje.

U ovakvom životu mora se ogledati i naš kršćanski život.
Mnogo toga ovisi o našim djelima, o našim naporima, o našem požrtvovanom duhu koji djeluje u ovome svijetu.

Osjećaj blagostanja je velika opasnost za svijet, jer tada se ljudi zatvaraju u sebe.

Oni suprotno rade od onoga što Krist danas govori: onaj koji ne izađe iz sebe i ne bude svjetlo i sol drugima je bljutav i nije život dana i svjetla.

Njima je ustvari potrebna prijeka pomoć, umjesto da oni pomažu drugima.

Iz prošlonedjeljnih „blaženstava“ vidimo: da nije bogat onaj koji neprestano zgrće, već onaj  koji je kadar drugima davati.
To smo čuli i danas u Knjizi proroka Izaije.
Čuje se glas: Podijeli kruh s gladnima …

Iskustvo gladi je teško stanje.
Uvijek ima onih koji su gladni i žedni i treba ju mene, tebe…

Prorok kaže. „Ukloni iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenoga, tvoja će svjetlost zasjati u tami i tama će tvoja kao podne postati.“ (Iz 58)

Završimo jasnom porukom: „Ja sam svjetlost svijeta, govori Gospodin; tko ide za mnom, imat će svjetlost života.“ (Iv 8,12)

Župnik