Pojavljuju se novi putovi za budućnost, ali tko ih otvara? (pon. 5.tj.kor.)

*********

2 Kr 4, 18-21.32-37: Prorok Elizej bio je zaista slavan u svoje vrijeme. Slavu su mu priskrbila mnoga čudesa koja je činio. Između mnogih, danas čitamo događaj, vezan za jednu obitelj koja nema djece. Elizej je otkrio njihovu skrivenu patnju: željeli su dijete, ali ga nisu mogli imati. Elizej ganut, pozva ženu i reče joj: „Dogodine u ovo doba zagrlit ćeš sina u naručju”. I tako se, protivno svakoj nadi dogodilo. Dječak je rastao i obitelj je bila sretna. No, život nije samo život radosti, nego često i tuge. Dječak se razbolje i umre. Kao i svaka majka tako i ova zna gdje bi dobila milost života, odlazi na brdo Karmel kod proroka Elizeja. Isprosila je milost da Elizej osobno dođe k njihovoj kući. Elizej se daje na put i kad je stigao, zatvorio se sam u sobicu gdje je bio mrtvi dječak i ponovi isti čin što bi izvršio Ilija u sličnoj prilici; leže na dječaka grijući ga svojim tijelom i udahnjujući mu u usta svoj dah. I dječak otvori oči i ustane kao da je samo spavao. Elizej ga povede dolje i preda majci.

***********

Iv 8, 1-11: Osmo poglavlje počinje jednim od najpoznatijim i najizrazitijim tekstom u Ivanovom Evanđelju. O čemu se radi? Evo tog događaja. Neka je žena uhvaćena u samom preljubu. Prema propisima Zakona, preljub se kažnjavao smrtnom osudom (kamenovanjem ili vješanjem Pnz 22,22). Među mnogim prilikama, pa tako i u ovoj, Isusovi protivnici, koriste zgodu da mu postave zamku. Ako ga, dakle, pitaju za mišljenje, što ne čine da bi postigli jasnoću u daljnjem postupku, nego da bi Isusa stavili na iskušenje i tako ga mogli optužiti. Odlučili li se Isus za blagi postupak, postavlja se protiv Zakona; odlučili se za dosljedno provođenje Zakona, upada u proturječnost prema svojoj središnjoj poruci o bezuvjetnoj, milosrdnoj Božjoj Ljubavi. Ali Isus prozire njihovu namjeru i ne da se uvući u preosjetljivu raspravu o Zakonu. Stoga, Isus reagira potpuno opušteno i suvereno: on piše (prstom po zemlji). Odlučujući je njegov odgovor koji odvraća pažnju od optužene žene u njihovoj sredini i optužitelje suočava sa sobom. Time su prisiljeni priznati vlastitu grješnost i uvidjeti da oni kao grešnici nemaju pravo druge osuđivati. Tada se tek svi raziđoše i preljubnica ostade sama na trgu nasuprot Isusu i sluša iz njegovih usta osloboditeljsku riječ opraštanja. Ni jedne riječi osude, nikakvu moralnu propovijed, nema spominjanja grešne prošlosti. Isus otvara novi put u budućnost. Žena ima mogućnost novoga početka. I zaista će i započeti novi život.