Zašto su radikalne promjene redovito u krvi? (pet.n.pepel.)
**********

Iz 58, 1-9: Poglavlje 58 govori o’ postu’. U Starom zavjetu ‘post’ je bio propisan samo za blagdan Pomirenja, ali se u nekim razdobljima umnažali dani posta, bilo za sjećanje na žalosne događaje, bilo da izmole Božje milosrđe. Način kako je ovdje post opisan s puno vanjskih znakovlja, za Novi zavjet, odnosno Isusa, bit će povod za potpuno drugi smisao žrtve. Kod Izaije vidimo da je razlog posta postojeći grijeh u domu Jakovljevu, čak je grijeh prikazan do razine zločina. Prorok postavlja zanimljivo pitanje: Zašto se trapimo ako ti Gospode ne vidiš? U isto vrijeme, idu i protupitanja: čemu post ako se u te dane izrabljuju radnici, ili se pesnicama biju siromasi? Upravo takav post nije prihvatljiv, još ako k tomu saginju glavu zemlji i leže u kostrijeti i pepelu, kako to nazvati uslišanim postom ako tu srca nema, ako ljubavi nema. Na sve to, čuje se Riječ Gospoda, kakav je post njemu mio: kidati nepravedne okove, oslobađati čovjeka od raznih preteških jarmova, nepravedno zatvorene osloboditi, te slomiti sve jarmove koji priječe da se dade kruh siromahu, krov beskućniku, a gologa odjene. Ako budete tako činili, kaže Gospod, svjetlost je vidiku i vaš post se vidi. Zdravlje će procvasti i pravda zadovoljiti, a slava Gospodnja u djelima vašim očitovati.

************

Mt 9, 14-17: U prethodnom tekstu može se vidjeti kako Bog više voli unutrašnje osjećaje iskrena i samilosna srca nego strogo i izvanjsko obdržavanje Zakona. To smo vidjeli i kod proroka Amosa, a sada vidimo i kod proroka Izaije. Mesijanska vremena o kojima Pisma Staroga zavjeta govore, teže ispunjenju, s dolaskom posljednjeg proroka, Ivana Krstitelja, većina je prihvatila put obraćenja postom, molitvom, krštenjem vodom s nakanom da se ubrza dolazak Kraljevstva. A kad se pojavio Isus, s njime su nastupile veoma snažne promjene. Ali nikada promjene nisu išle lako i bez otpora. Promjene uključe svaku vrstu reakcije. Ali Isus neprestano govori o Miru kojeg Bog daje. Za one koji nisu za promjene, poput farizeja, sve postaje problem, pa tako i bilo kakvo kršenje Mojsijevog zakona. Pa tako pitanje: kada i kako treba postiti, Isus u odgovoru pita: Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik (Isus). Kao da je htio reći: sve ima svoje doba, a sada je počelo mesijansko doba. Isus to potvrđuje u slici stare odjeće i stare mješine, te tim slikama islikava staro židovstvo kojemu je suprotstavljen novi duh Kraljevstva Božjega. Tako možemo slobodno ustvrditi, kako i na koji način Bog ostvaruje svoj naum usred ljudskog neznanja i zavist, straha i nasilja. Možda ovdje najbolje stoji izvještaj Djela apostolskih (2,23): „Njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika (vas židovskih vođa) razapeste i pogubiste.“ I to je cijena uskrsnuća ‘novoga’