Božja pedagogija po Kristu, preteška je za židovsku logiku (sr.4.tj.k.g.)

**********

Heb 12, 4-7. 11-15: Pisac poslanice Hebrejima, dok govori o Božjoj pedagogiji, vraća kotač nazad koristeći navode iz Knjige Izreka: „Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori. Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli.“ Stoga, poradi vašeg odgajanja budite spremni i nešto otrpjeti. Bog sa svima postupa kao s djecom. Svaka stega u odgoju ispočetka nije radost, ali ona poslije donosi svoje plodove. Ljudskim bi jezikom rekli: „nadoći će oni na svoje“. To obično tako i bude. Kasnije se čovjek ponosi takvim odgojem, jer je prihvatljiv, i za Boga i za ljude. To je put Božjeg čovjeka, drugog puta nema. Potreba postojanosti je neophodna. Upravo to očekuju i Bog i ljudi.

*************

Mk 6, 1-6: Subota je! Svaki vjerni Židov taj dan odlazi u sinagogu na službu Božju. Danas u toj prilici vidimo Isusa, ne samo kao vjernog Židova, nego i kao onoga koji naučava Pisma i još k tomu uči nešto novo. Prema onome kako to Isus radi, slušatelji primjećuju, da se ispunilo i vrijeme i Pisma. Ali, odakle to sve njemu, pitaju se njegovi mještani, kada dobro znamo čiji je. Isus ne ulazi u polemiku s njima, ali će ih ostaviti prikraćene veliki djela koja obično prate Isusove riječi. Iz svega se da naslutiti, da su mještani Isusovi dosta slabe vjere, a Isus upravo traži vjeru za bilo kakvo nadnaravno djelovanje. Isus ima sasvim normalan pristup, jer nitko ne bi išao liječniku, ako mu ne vjeruje. Za mještane je očito, Isus je za njih drvodjeljin sin, jedan od njih i ništa više. I tu logika mještana staje. Isus ima svoju logiku rada, koja funkcionira na osnovama Božje pedagogije. Onako kako je postupio prema njima, mogli bi reći da ih je udario tako hladnim tušem, zbog njihove nevjere, i zadugo se neće oporaviti. Oni su zaista puno očekivali, jer Isus u ostalim mjestima čini velika djela, pa je logično da u svom zavičaju radi još veća. Ali to je izostalo. Isus je otišao dalje, kao nekad prorok Ilija siromašnoj sidonskoj poganki, kad ga već njegovi ne razumiju. Još je očitije što Bog čini poganinu, Namanu Sircu, što daje osnovu Božje logike djelovanja. S Kristom i apostolima otvorit će vrata, i ovoga i onoga svijeta. E, takva Božja pedagogija po Kristu, preteška je za židovsku logiku.