Isus, „svjetlost“ svijeta, otkriva nam da je Bog svjetlo (28.12.)

*********

1 Iv 1,5-10; 2,1-2: Jučer smo rekli kako Ivan dobro poznaje Isusa i jasno se prema njemu određuje kao životvornoj Riječi Božjoj, koja ne samo da je pravi Bog, nego i pravi čovjek. Isus, „svjetlost“ svijeta, otkriva nam da je Bog svjetlo. Tim izrazom Ivan ne misli samo na blještavu svjetlost njegove prisutnosti nego na njegovu istinu, čistoću i potpuno savršenstvo. Tko mu se približi, ne živi više „u tami“ tj. grijehu, u zlu, i laži, u onome što je sasvim oprečno Božjoj naravi. To ne znači da su kršćani savršeni , nego prijateljstvo s Bogom omogućuje nam da vidimo kakvi uistinu jesmo, navodi nas da neprestano molimo oproštenje. Nismo savršeni, ali težimo za savršenstvom, da postanemo slični Kristu. Ako sagriješimo u Kristu imamo lijek. Za Ivana, hodanje u svjetlosti i življenje u istini daje jamstvo da ćemo biti u zajedništvu s drugima i „s njim“ jer nas krv Isusova čisti od grijeha.

************

Mt 2, 13-18: Nemili i nesvakidašnji događaj iz današnjeg Evanđelja povezuje se još s onim o Mojsiju u Egiptu. U Knjizi izlaska piše: I Jahve reče Mojsiju u Midjanskoj zemlji: „Vrati se u Egipat, jer su pomrli svi ljudi koji su tražili tvoj život. Tako Mojsije posadi na magarca svoju ženu i sinove te ode u zemlju Egipatsku“, pripremiti narod na Izbavljenje (Izl 4,19). Konačno, i zaključak kralja Heroda Velikoga, Idumejca (37. g.pr. Kr. – 4.g. po Kristu) je isti, i on se želi riješiti opasnog suparnika umorstvom novorođenčeta, pa to kao da i nije nešto novo, jer tako je već Faraon reagirao na vijest o predstojećem Mojsijevu rođenju. Herod Veliki ne reagira ništa drugačije od egipatskog Faraona na vijest rođenja Mesije s kojim Bog planira osloboditi svoj narod. On ubija svu djecu do dvije godine kao i Faraon nekad u Egiptu. Možemo to reći i ovako: postojao je strah od toga da bi Bog u najskorije vrijeme mogao svoj narod uistinu osloboditi po Mesiji, knezu i pastiru naroda, što je vođe židovskog naroda od samog početka učinilo aktivnim i pasivnim neprijateljima. Herod, naprosto nije želio drugog nasljednika osim svog sina Heroda Antipe. Stoga je pokolj u skladu s ostalim okrutnostima spomenutim u povijesnim zapisima. Mala je obitelj Marije i Josipa, pobjegla po Božjem naputku u Egipat, kao i Jakovljeva davno prije, kad je prijetilo umorstvo od gladi. Biblijski lik Rahele kao majke Izraela, Jakovljeve omiljene žene, koja umire pri porodu u Rami na putu za Betlehem. Ali, Bog je tako htio, sve teži svome ispunjenju. Dozvat će on svoga sina iz Egipta kada umru oni koji su djetetu Isusu radili o glavi.