Kušnje i patnje imaju samo jedan lijek, ljubav (ut.4.tj.k.g.II.)

2 Sam 18, 9-10; 24-25; 30-32; 19,3: Današnji odlomci iz 18 poglavlja govore o konačnoj bitci između Davidove i Abšalamonove vojske. David je izabrao Efraimovu šumu za konačnu bitku jer je imao vojsku vičniju u borbi prsa u prsa. Dok je vojska Abšalamonova bila teško pokretljiva pa ih je više izginulo zbog šume nego zbog same vojničke sile. I sam je Abšalom zaglavio viseći o drvetu te proboden od zapovjednika Davidove vojske Joaba. Iako je David želio da se sinu pobunjeniku poštedi život, vojska uvijek ima ratničko raspoloženje i želju za smaknućem svakog pobunjenika, pa tako i Abšalamona. Niti jedan biblijski odlomak nije obliven s više suza od odlomaka u kojima David oplakuje svoga sina Abšalamona. „Sine moje Abšalome…! Oh da sam ja umro umjesto tebe, Abšalome, sine moj!“ Vojskovođa Joab, koji je pobijedio Abšaloma i ubio ga, ne razumije kako David može oplakivati smrt svoga sina Abšalamona, koji je htio smrt svoga oca Davida. „Kralju, iskazuješ ljubav onima koji te mrze, a mržnju onima koji te ljube.“ Očito, otac, je uvijek prava ljubav, a sin njezin lijek.
I sam David kao Psalmista (102) kaže: „Gospodine, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe! Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši!“

Mk 5, 21-43: Iz mnogih biblijskih i životnih primjera vidimo kako kušnje i patnje prate ljudski život. Ostaje pitanje, kako se nositi s njima do cilja? Danas u Evanđelju vidimo, tko je Spasitelj i osloboditelj. U slučaju oživljavanja Jairove kćeri i ozdravljenja žene od njezine neizlječive bolesti, vidimo da je Isus gospodar nad smrću i bolešću. Kod Isusa je dovoljna riječ, pokret ili dodir, promjene odmah nastaju. Jedino što je potrebno u pristupu Isusu, jest vjera, a to Isus i zahtijeva. Ženi nakon što je nastupilo trenutno ozdravljenje govori: „Kćeri, vjera te tvoja spasila!“ To isto se ponavlja u slučaju nadstojnika sinagoge Jaira, koji zaista usrdno moli: „Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane na životu.“ Isus ga nije odbio, nego nastavio dalje pomagati svima koji mu se s vjerom obraćaju, a mnoštvo ga gnjete sa svih strana. U međuvremenu, stiže nadstojnikov kućni glasonoša s viješću: „Kći ti je umrla!“ Isus čuje taj razgovor, te hladno i samouvjereno govori Jairu: „Ne boj se! Samo vjeruj!“ Tada se Isus odvaja od mnoštva, uzima sa sobom roditelje djeteta i trojicu svjedoka: Petra, Jakova i Ivana. Plač i naricanje zagušio je Isus s riječju: Djevojčica spava. Svi su se podmuklo smijali tim riječima. Za Isusa fizička smrt je samo ograničeno spavanje, koju će Bog pobijedi vječnim životom. Smrt jest jedno od najtežih životnih iskušenja, ali ovakvi i slični događaji navješćuju ono što s Kristovom smrću i uskrsnućem nadolazi.